‘Sindrom slomljenog srca’ je stvaran i povezan je s rakom

Pixabay

Ekstreman stres zbog gubitka voljene osobe je u novom istraživanju švicarskih znanstvenika sa sveučilišta u Zuerichu povezan s višestrukim povećanjem rizika obolijevanja od raka, objavio je Journal of the American Heart Association.

Prema podacima prikupljenima od oko 1600 ispitanika s ovim sindromom, rak je zabilježen kod svake šeste osobe. Uz to, ovi pacijenti su imali manje izglede za petogodišnje preživljavanje nakon dijagnoze. Ovaj tip stresa, tzv. Takotsubo sindrom, je već povezivan s većim rizikom za bolesti srca. Prati ga naglo povećanje prisutnosti hormona stresa, intenzivan bol u prsima i gubitak daha.

Sindrom slomljenog srca se znatno češće javlja u žena nego u muškaraca (7 : 1), i to u žena u menopauzi prosječne dobi oko 60 godina. Podaci se odnose na Japansku populaciju, a gotovo isti su dobiveni u kasnije provedenim istraživanjima u Europi i Americi. Stvarna učestalost sindroma slomljenog srca u ukupnoj populaciji nije poznata.

Rizični čimbenici za pojavu entiteta nisu definirani, no kod većine opisanih slučajeva postoji značajan rizični profil za koronarnu bolest poput povišenog krvnog tlaka, masnoća krvi, prekomjerne tjelesne težine itd. što još više u dijagnostičkom algoritmu zavodi u smjeru postavljanja dijagnoze srčanog infarkta. U gotovo 100% slučajeva pojavi sindroma prethodi epizoda emocionalnog, fizičkog ili psihičkog stresa. Opisani su slučajevi sindroma slomljenog srca nakon iznenadne smrti bliske osobe, prometnih nezgoda, bolesnika s malignom bolesti, raznih oblika zlostavljanja u obitelji, poslovnih neuspjeha, kockarskih gubitaka, velikih prirodnih katastrofa poput potresa, asmatskog napadaja, ezofagogastroduodenoskopije, nakon spolnog čina itd.

Sindrom slomljenog srca sam po sebi ne zahtijeva nikakvo specifično liječenje. Ako se razviju komplikacije kao što su srčano popuštanje, maligne srčane aritmije, formiranje ugruška u lijevoj klijetki i sl. tada se poduzima aktivno intenzivno liječenje.



Prema mišljenju brojnih kliničara, sindrom slomljenog srca nije novi medicinski fenomen, radi se o entitetu koji je postojao i ranije, ali nije bio prepoznat radi nerazvijenih i nedostupnih dijagnostičkih metoda. Danas, kada je invazivna kardiologija napredovala i kad je znatno dostupnija u rutinskoj praksi, moguće je entitet prepoznati i dijagnosticirati. Zato broj opisanih slučajeva iz dana u dan u svijetu raste.

Uzrokuje ga teški emocionalni stres koji ne mora biti nužno ljubavni.

“Od stresne kardiomiopatije može oboljeti udovica, roditelj čije je dijete pretrpjelo nesreću i tkogod je pogođen promjenom koja zahtijeva značajnu i brzu emocionalnu prilagodbu. Zato neki udovci umiru nekoliko sati ili dana nakon bračnog druga”, objasnila je dr. Ćatić za miss7.

Ono što je ključno u prevenciji sindroma slomljenog srca je naučiti mozak da bude sretan, a pozitivno razmišljanje pomaže našem mozgu da postigne punu funkcionalnost. “Iako se možda čini nemoguće, moguće je mozak istrenirati da bude pozitivan. Istraživanja su pokazala da pozitivno raspoloženje stimulira rast veza između živčanih stanica te poboljšava kognitivne sposobnosti”, rekla je dr. Ćatić.

Iako se sindrom slomljenog srca obično povezuje uz nesretne događaje, zapravo ga može uzrokovati i prevelika sreća. Prošle je godine američki časopis Circulation (Krvotok) naveo da i snažna pozitivna iskustva mogu uzrokovati jednake tegobe, koje bismo nazvali “sindrom sretnog srca”.

“Uzrok može biti dobitak na lutriji, buđenje djeteta iz kome, iznenadan povratak živog i zdravog sina iz rata, pobjeda voljenog kluba u zadnjoj minuti finala. Štogod bio vanjski okidač, stresna kardiomiopatija nastupa kad akutan stres i prateći hormoni uzdrmaju srčanu funkciju”, objasnila je dr. Ćatić.

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI