Junak naše priče, Mario Musa, pod političkim je pokroviteljstvom Gorana Marića i Andrije Mikulića te vječnog HDZ-ovog kadrovika, Milijana Vase Brkića, lakoćom selio, unatoč otkazima koje je dobivao, s direktorskog mjesta iz jedne državne tvrtke u drugu i usput pobirao sudskim putem utjerane visoke otpremnine...
Mario Musa, trenutni vršitelj dužnosti predsjednika Uprave Hrvatske lutrije, vrlo je aktualni ogledni primjerak političkog zapošljavanja u Hrvata, narodski rečeno – uhljebljivanja. Svojim radnim životopisom Musa se idealno uklapa u otužnu priču o nepotizmu po babi, stričevima i kumovima, nepotizmu razarajućih razmjera koji sve više visokoobrazovanih mladih obeshrabruje, te ih tjera da kruh i sreću potraže u bitno uređenijim, pravednijim i poštenijim društvima od ovog koji je porobio i unazadio Lijepu našu.
Ne tako davno, istaknuti HDZ-ovac Ivan Šuker, rekao je brutalno iskreno da svaka stranka ima svoj hranidbeni lanac, a sada „svojih pet minuta“ opet ima – HDZ. Njegove je riječi u porazne brojke prevela dr. Maruška Vizek s Ekonomskog instituta, izračunavši da politika u Hrvatskoj u jednom mandatu, ima prilike zaposliti čak 20.000 ljudi, što je grad veličine Križevaca, Virovitice ili Solina. I to samo u javnim poduzećima. U tu je brojku uključeno oko 5000 članova uprava i nadzornih odbora javnih tvrtki, ali ne i zapošljavanje na savjetničkim pozicijama u Vladi, ministarstvima ili u državnim agencijama. Prema neslužbenim procjenama, ukupan broj stranačkih uhljeba mogao bi dosegnuti čak 40.000 ljudi!
Još se prije 40-ak godina, u onim mračnim vremenima jednoumlja, govorilo da pravi partijac može biti i raditi sve, od ravnatelja Filharmonije do upravitelja bolnice. Pa, što se po tom pitanju, promijenilo u vremenu rascvjetane demokracije? Malo ili ništa! O čemu svjedoči primjer junaka naše priče, Marija Muse, koji se pod političkim pokroviteljstvom Gorana Marića i vječnog HDZ-ovog kadrovika, Milijana Vase Brkića, lakoćom selio, unatoč otkazima koje je dobivao, s direktorskog mjesta iz jedne državne tvrtke u drugu.
Javno pismo djelatnika Pružnih građevina
Kada je dobio otkaz u Pružnim građevinama, tužio je tu tvrtku-kćer Hrvatskih željeznica, a odmah je namješten u Hrvatskoj lutriji za direktora Sektora prodaje. Istodobno je poveo radni spor protiv Pružnih građevina, koje su mu na kraju isplatile 250.000 kuna. Kada je godinu kasnije dobio otkaz ugovora o radu u Hrvatskoj lutriji, njegovi mentori iz HDZ-a, Goran Marić i Andrija Mikulić, vratili su ga na direktorsko mjesto u Pružne građevine. Iako je Musa u medijima tvrdio suprotno, nije istina da se odrekao 250.000 kuna koje je dobio vodeći radi spor s Pružnim građevinama. Četvrt milijunčeka kuna, tako je zadržao za sebe, a odmah je pokrenuo i novi sudski postupak – protiv Hrvatske lutrije.
Kao protuuslugu, Mario Musa je svojem političkom mentoru, Andriji Mikuliću, u Pružnim građevinama zaposlio suprugu Renatu. Premda gospođa Mikulić nema primjerenu stručnu spremu, Marija Musu to nije spriječilo da ju bez javnog natječaja zaposli na mjesto direktorice vrlo zahtjevnog sektora (plaća od 15.781,51 kuna). Ne treba u ovom slučaju odbaciti i moguću tihu potporu Milijana Brkića kojeg s Mikulićima, osim prijateljstva, veže i kumstvo. Ruka ruku mije, HDZ-ovci obadvije…
Andrija Mikulić, inače aktualni predsjednik zagrebačke Gradske skupštine, počastio se nakon uspješnog uhljebljivanja supruge, s novim mercedesom C klase, vrijednim 24.915 eura, a za koji mjesečno izdvaja 2067 eura, što je veliki izdatak za čovjeka s mjesečnim primanjima od 18.000 kuna, a s troje djece, s tri kuće, tri automobila i gliserom.
Slučaj Renate Mikulić, ali i ostala zapošljavanja, toliko su iziritirala djelatnike Pružnih građevina, da su se javnosti prije tri mjeseca obratili otvorenim pismom, u kojem su, među ostalim, pisali:
„Direktorsko mjesto koje je zaposjela Renata Mikulić ima pod sobom financije, nabavu, pravnu službu i ljude. Valja reći i to, da je zbog dolaska gospođe Mikulić, smijenjena bivša direktorica, koja je završila Ekonomski fakultet, dugi niz godina je radila u sustavu i suvereno vladala svim područjima u njemu. Pritom nije napravila nikakvu pogrešku, pa nije bilo razloga za njenu smjenu. Istodobno je bliža vladajućoj strukturi po svojim životnim stavovima, samohrana je majka, udovica bivšeg djelatnika iste firme koji je umro prije godinu dana. E, sada dolazi gospođa Mikulić s nekadašnjom višom školom, dakle ona je prvostupnica koji se bavi ljudskim potencijalima, dakle kadroviranjem, a o ekonomiji, pravu, nabavi, financijama, nema ama baš nikakvog pojma!“. Tako su pisali javno prije tri mjeseca radnici Pružnih građevina.
Vlada postavlja Musu na čelo Lutrije!?
Oni su uvjereni da je HŽ Infrastruktura osnovala svoje izdvojeno poduzeće Pružne građevine kako bi dobila, među ostalim, poligon za zaobilaženje javnih natječaja, te kako bi, što je još važnije, HDZ imao svoj bastion za zbrinjavanje stranački podobnih uhljeba!
Pa je tako Musa, za kratkog ponovnog stolovanja u HDZ-ovoj podružnici HŽ-a, u samo šest mjeseci zaposlio 70 ljudi na raznim funkcijama, iako je samo godinu ranije u tvrtki provedeno restrukturiranje, pri čemu je bez posla ostalo 900 radnika! Među ostalim, za direktora nabave u Pružnim građevinama, imenovao je supruga Dijane Matošić, gospođe koja je Musu kao njegova zamjenica, dok je u Hrvatskoj lutriji još bio direktor Sektora prodaje, podupirala i „peglala“ njegove suspektne poslove…
Master maind Musinih operacija je, tvrde dobro upućeni, tvrdokorni HDZ-ovac, Goran Marić, Plenkovićev ministar za državnu imovinu. Za brzinski i dobro odrađen partijski zadatak, Musa je na inicijativu Gorana Marića početkom ove godine vraćen u Hrvatsku lutriju, sada na čelno mjesto, premda ga je ta ista Lutrija zbog raznih makinacija, nečasno otpustila samo nekoliko mjeseci ranije, u kolovozu 2016. godine.
Naime, Vlada RH je na zatvorenom dijelu sjednice 7. siječnja ove godine, predložila Marija Musu za predsjednika Uprave Hrvatske lutrije, što je Skupština društva 24. siječnja potvrdila. Mnogobrojni su zaposlenici Hrvatske lutrije bili šokirani zbog velikog povratka bivšeg direktora Sektora prodaje. Premijer Plenković, očito je, pokleknuo je pred interesnim lobijima koje predvode Goran Marić i Milijan Brkić. Nevjerojatno je da Vlada na čelnu poziciju strateški važnog državnog poduzeća imenuje čovjeka koji je netom prije iz njega otpušten zbog suspektnog poslovanja. A zbog njega su i njegovi zaposlenici, ne jednom, ispitivani na policiji u Heinzelovoj!? No, još je nevjerojatnije da nitko u Vladi, tako su barem tvrdili, nije znao da u trenutku dok su imenovali Musu prvim čovjekom Lutrije, taj je isti Musa vodio protiv Lutrije radni spor s visokim odštetnim zahtjevom, što ga gura u eklatantni sukob interesa
Propao posao sa slovačkim kladomatima
Radni spor je obustavio tek pošto je predložen za predsjednika Uprave HL-a. Naši insajderi tvrde da se Musa o svemu nagodio s ministrom Goranom Marićem. Članovi Vlade, shvativši da su zabrljali, vadili su se kasnije da je ionako Musino imenovanje samo privremeno rješenje, na šest mjeseci, do raspisivanja javnog natječaja na temelju kojeg će se odabrati predsjednik za puni mandat od četiri godine. No, privremeno rješenje moglo bi uskoro postati i dugoročno, jer Musa je u najužem krugu kandidata da sa čelnog mjesta, povede Hrvatsku lutriju u novi „olimpijski ciklus“, o čemu bi se Vlada RH trebala očitovati idućih dana.
U međuvremenu se Musa, otkako se vratio u HL, uspio već malim dijelom odužiti svojim političkim pokroviteljima. Recimo, uspio je, unatoč nedovoljnoj stručnoj kvalifikaciji, na mjesto direktorice podrške prodaji, što je za nju izmišljeno radno mjesto, zaposliti – Jelenu Kapulicu. E, sad, zašto baš Jelenu Kapulicu? Pa, eto, jer je gospođa Kapulica supruga premijerova političkog savjetnika, Marija Kapulice. Da bi omogućio nekolicini bez adekvatne stručne spreme, a koje je po preporuci stranke morao zaposliti, Musa je napravio i djelomičnu sistematizaciju, pa je sad u Lutriji za mjesta za koja je oduvijek trebala visoka stručna sprema – dovoljna srednja ili viša. Tako je prema novoj sistematizaciji, Jelena Kapulica, koja je i dotad radila u HL-u, dobila plaću višu za 4500 kuna. Dakako, na mjesečnoj razini, da ne bi bilo zabune…
Musa, pak, za provedbu djelomične sistematizacije nije dobio pozitivno mišljenje radničkoga vijeća, no kako ono i nije obvezujuće, novu je sistematizaciju koristio na perfidan način – za obračun s nepodobnima i onima koji su mu se zamjerili, dok je s druge strane nagradio poslušnike i podobne. Među nagrađenima je i njegova bivša zamjenica Dijana Matošić, koju je unaprijedio u direktoricu Sektora prodaje, kojim je upravo on ravnao u Lutriji četiri godine. I u to vrijeme, zajedno s njom, mobingirao podređene. Kako?
Na primjer, primoravao ih je da potpisuju dokumente koji nisu u skladu sa zakonima, pa kada ovi to nisu htjeli, zatrpavao bi ih količinom posla kojeg je nemoguće odraditi. Neki su njegovi podređeni bili pozivani i na obavijesne razgovore u sjedište policije u zagrebačkoj Heinzelovoj ulici. Jednom su tamo bili po prijavi da je Mario Musa kao direktor Sektora nabave, primio mito od 70.000 eura da bi na javnoj nabavi progurao kladomate slovačke tvrtke „Evona Electronic“ iz Bratislave. Činjenica je da je Musa diktirao uvjete natječaja, s time da je čak u natječaj uglavio i dimenzije kladomata, što je neke renomirane proizvođače odmah izbacilo iz igre. Čak se po lutrijskim kuloarima govorilo da su Musa i vlasnik „Evona“, naš čovjek Prlić, sve oko posla dogovorili u Mostaru, a Musa je osobno po mito putovao u Slovačku.
Obećanja dvojice ministara Marića
Upravo je nepridržavanje ugovora s „Evonom“ kojeg je Hrvatska lutrija sklopila prilikom 9 milijuna vrijednog postupka javne nabave kladomata, stajao otkaza Marija Musu u kolovozu 2016. godine. Formalni razlog za otkaz Musi bilo je – što je “propustio postupati s dužnom i potrebnom pažnjom” u jednom vrlo bitnom strateškom projektu HL-a, a riječ o projektu samostojećih aparata igara na sreću – kladomata. Naime, iako je bio raspisan natječaj, te potpisani ugovori, cijeli je projekt uvelike kasnio.
Jedan od glavnih kriterija odabira najpovoljnijeg ponuditelja u otvorenom postupku javne nabave kladomata, s propisanim ekonomski najpovoljnijim kriterijima odabira, bio i rok isporuke softwera za sportsko i loto klađenje, virtualne i lutrijske igre, koji su trebali biti implementirani u poslovni sustav HL-a u dvije faze. Nepoštivanje ugovorenih rokova za prvu i drugu fazu isporuke softvera, bio je bitan razlog za raskid ugovora ili u najmanju ruku – sklapanje aneksa ugovora. To se, naravno, nije dogodilo, te je time prekršen Zakon o javnoj nabavi i narušena ekonomska ravnoteža između naručitelja i ponuditelja u korist odabranog ponuditelja (Evona). Iz ovog proizlazi i vidljiva je namjera pogodovanja „Evoni“ i zlouporaba položaja i ovlasti u gospodarskom poslovanju. Navedene činjenice su kazneno djelo kojeg su ignorirali i Musa i tadašnja Uprava HL-a, pa su nastavili poslovati kao da se poštuju svi ugovoreni rokovi.
Danas gomile kladomata stoje po skladištima tvrtke „Evone“, ne donose planirani prihod HL-u, nego samo trošak i – nikome ništa. Taj megaprojekt pokazao se potpuno nerentabilnim, ali Musa nije snosio posljedice zbog toga, nego će ga, dapače, punim mandatom predsjednika uprave HL-a, nagraditi ministar Goran Marić, koji već naveliko kadrovira u Lutriji: njegovi su novi direktor financija, novi direktor nabave i distribucije, pa i novi direktor službe zajedničkih poslova.
Iako se Goran Marić stalno žali na anarhiju u državnim tvrtkama, te najavljuju konstantno kako će standardizirati njihovo postupanje, osobno, svojim postupcima i imenovanjima ne pridonosi konsolidaciji. Marić je rekao javno kako se neće moći događati da predsjednici nadzornih odbora sa članovima uprava zaključuju ugovore o kojima ništa ne znaju čak ni drugi članovi nadzornog odbora. Ugovori se više neće potpisivati bez suglasnosti resornih ministarstava, a neće biti ni visokih otpremnina, ni bonusa, kao ni visokih polica životnog osiguranja, koje su uhljebi naplaćivali nakon isteka mandata ili gubitka povjerenja. Obećali su tako i ministar financija, Zdravko Marić i ministar državne imovine Goran Marić, kako sve što se tiče Hrvatske lutrije treba dobiti suglasnost njih dvojice ministara. Živi bili pa vidjeli!
Prijave čekaju, bogatstvo raste…
Da su izjave ministara bile samo obične floskule, dokazuje i informacija našeg izvora da je predsjednik NO HL-a dao neopozivu ostavku, a i još neki članovi razmišljaju o ostavkama, jer su nezadovoljni samovoljom i strahovladom Marija Muse, koji im dostavlja nepotpune i netočne podatke, te donosi bitne odluke bez njihova znanja. Jedna od takvih odluka u nizu, poništenje je javnog nadmetanja za DMS sustav, koji je trebao osigurati nadogradnju Live-klađenja u preostalih 80 poslovnica, u kojima je bila odrađena i plaćena kompletna infrastruktura za ugradnju tog sustava.
Musa je samovoljno odlučio ići na potpuno novi sustav, iako je u prethodnih 70 poslovnica ugrađen isti DMS sustav, koji je plaćen i radi. Ova nadogradnja sustava trebala je zaokružiti projekt Live-klađenja na prodajnim mjestima u koji je uloženo oko šest milijuna kuna. Pitamo se – zna li za ovo ministar Marić? Navodno – ne zna…
Musa je inače diplomirani inženjer prometa, posjeduje indeks glasovitog fakulteta, kralja afere “Index”, čiju diplomu posjeduju mnogobrojni HDZ-ovci, hrvatski generali, poduzetnici i sama krema današnjeg političkog, društvenog i kulturnog establišmenta. Početkom 1990-ih doselio je iz Mostara u Zagreb na studij. Otac mu je bio na privremenom radu u Njemačkoj, a majka je bila domaćica. Danas je vlasnik, prema dokumentima koje posjedujemo, velebne kuće od oko 500 četvornih metara u zagrebačkim Remetama, izgrađene na zemljištu kojeg je obitelj kupila početkom devedesetih za 200.000 tisuća kuna.
Radeći isključivo u državnim tvrtkama, Musa je skupio poprilično bogatstvo, što je vidljivo u njegovoj imovinskoj kartici iz koje se može iščitati i veliki nerazmjer između njegove imovine i prihoda, zbog čega su podnesene i dvije prijave Povjerenstvu za sprječavanje sukoba interesa i Ministarstvu financija – Porezna uprava za porezni nadzor. Te prijave su već dulje vrijeme na čekanju… Očito je da ima nekog utjecajnog političara koji se pobrinuo da te prijave malo – odrijemaju. Premda imamo i informaciju da Marija Musu ozbiljno istražuje Uskok otkako je imenovan za v.d. predsjednika Uprave Hrvatske lutrije…
Musa je, recimo, u imovinskoj kartici naveo da posjeduje u Primoštenu kuću s okućnicom površine 403 četvornih metara. Tu je nekretninu stekao prodajom imovine i komercijalnim kreditom jedne banke. Uvidom u povijesni izvadak te nekretnine, Musa je stekao pravo vlasništva kuće u Primoštenu na osnovu Ugovora o kupoprodaji, sklopljenog 13. svibnja 2014., i na temelju izdane tabularne isprave zaveden je kao isključivi vlasnik 1/1, bez ikakvog tereta. Kredit za kupnju te iste kuće podigao je u siječnju 2015. godine. Postavlja se logično pitanje – zašto je dizao kredit za kupnju kuće, ako je već bio upisan kao vlasnik, što je vidljivo iz vlasničkog lista?
Kako je sve to stekao?
Ugovorena cijena u kupoprodajnom ugovoru je 210.000 tisuća eura, a kredit kojeg je Musa uzeo iznosi 150.000 tisuća eura, dok približna vrijednost nekretnine navedena u imovinskoj kartici iznosi 2,800.000 kuna (oko 380.000 eura). Iz ovoga se vidi da tu nekretninu nije stekao kreditom, a i sama cijena je diskutabilna…
Isto tako, u imovinskoj kartici je naveo da posjeduje stan od 150 kvadrata, vrijedan oko 2,200.000 kuna, koji se nalazi u katastarskoj općini Grad Zagreb. Pitanje je – gdje se nalazi taj stan i od koga ga je naslijedio, s obzirom da su mu oba roditelja još živi…
Musa posjeduje i skupocjene satove: IWC je dobio nasljedstvom, Tag Hauer je kupio, pa se pitamo ima li račun za njega, jer riječ je o novom modelu… Ima i 650.000 kuna štednje, a njegova imovina procijenjena je na 7,5 milijuna kuna. Inače, Musina supruga radi u SUVAG-u, gdje, znamo, nisu velika primanja, pa se pitamo kako je sve to stekao!?
Zanimljivo je da je nepoznatom i politički službeno nedefiniranom Mariju Musi, uvijek bilo zajamčeno radno mjesto direktora u državnim tvrtkama. Iz svake je državne tvrtke brzo odlazio – s golemom otpremninom. Blago hrvatskoj državi što ima novca za “take”, a nema npr., za liječenje oboljele djece, spašavanje Imunološkog zavoda itd. itd.
Nakon svega ovoga, pitamo se – je li moguće da na čelo državne firme od strateške važnosti, nije moguće postaviti čestitog i poštenog čovjeka koji bi radio na dobrobit cijele ove napaćene i pokradene zemlje? Je li moguće da se državne firme koriste samo kao bankomati ili krave muzare za osobne interese i interese pojedinih elita? Je li moguće da je cilj da Hrvatska lutrija padne na koljena, pa da je netko kupi za jednu kunu i privatizira na dobro poznati hrvatski način, o čemu je bilo već nekih nagađanja u medijima?!