Model u kojem predsjednik mora 'amenovati' izbor mandatara Vlade u demokratskim sustavima iskorišten je na neviđen način
Nezapamćena politička kriza pogodila je Italiju u trenutku kada je predsjednik Sergio Mattarella odbio mandatara Vlade Giuseppea Contea u prijedlogu ministra.
Ako je problem populizam, zašto nije rušen i Berlusconi?
Conteov izbor ministara nije se svidio iskusnom političaru Mattarelli koji ga je odbio zbog Paola Savone, čovjeka predloženog za ministra gospodarstva. Mattarella je od ranije poznat po nepopularnim potezima i izmjenama vlastitih stajališta (i stranaka) zbog održavanja političke stabilnosti, no u ovom slučaju nije zastao na odbijanju Conteovog prijedloga već je imenovao svog kandidata za vođenje zemlje – Carla Cottarellija. Koji nema ni legitimitet na izborima ni dovoljan broj ruku u parlamentu. Netko bi rekao da je ovaj potez povratak u fašizam, naročito jer je Mattarella svoj potez opravdao kao ‘nužnost’ jer on zastupa proračunsku štednju nauštrb izbornih obećanja o povećanju potrošnje koja je za njega ‘teški populizam’.
‘Pokret pet zvijezdica’ zaista jest populistička stranka s određenim elementima nacionalsocijalizma, socioekonomskog poretka bliskog i Ligi kao koalicijskom partneru, no isto tako je i Silvio Berlusconi bio notorni populist pa ga nitko nije blokirao nakon što je slavio na demokratskim izborima. “Prihvatio sam sve ministre, osim ministra gospodarstva. Nesigurnost vezana za naše stajalište oko eura alarmirala je talijanske i strane ulagače koji ulažu u tvrtke i obveznice. To dovodi do porasta duga zemlje što smanjuje mogućnost potrošnje. To pak troši resurse i uštedu tvrtki što dovodi do rizika za talijanske obitelji i građane, a pojavio se i rizik s hipotekama” riječi su Mattarelle, no interpretacija dovodi do vrlo zanimljivih zaključaka. Uz nedvojbene nove izbore i nedemokratsku Vladu do istih.
Predsjednik za premijera postavlja MMF-ovog intimusa bez ikakvog izbornog legitimiteta
Prva je reagirala francuska političarka Marine Le Pen nazvavši sve ‘državnim udarom EU’, a neovisni analitičari situaciju su zbog miješanja vanjske sile i korporativnog sektora u demokratske izbore prozvali ‘povratkom u fašizam’. Predsjednik je praktički otvoreno poručio da ne prihvaća volju talijanskih građana jer je ona u izravnom sukobu s njegovom ideologijom, vizijom, kao i planom svojih nadređenih. Interesantno je da u Italiji predsjednika bira Senat, tako da ga se praktički može prozvati reliktom današnje oporbe, kao i njihovim alatom u rušenju novih političkih opcija. Opozicija ni ne skriva zadovoljstvo ovakvim rješenjem, te javno hvali mogućnost novih izbora u kojima će ‘građani Italije pokazati drugačije lice’. “Ova priča smrdi na Bruxelles, samo ponavljaju ono što su htjeli i nakon Brexita” jedan je od učestalih komentara situacije.
Sporni ministar Paolo Savona već je bio u funkciji ministra industrije, a trenutnom predsjedniku je sporno njegovo mišljenje o uvođenju Eura kao ‘povijesnoj grešci koja je cijene povećala i za 50%’. Mattarella navodi da takvi argumenti nisu dokazivi ni mjerodavni, no čak i ako je tako – Euro je jednostavno uveden zbog većeg dobra. “Ovo je gaženje demokracije bez presedana u suvremenoj Europi. Opet smo se podjarmili Njemačkoj, opet smo pod utjecajem lobija i stranih agencija… Nije ministar opasnost za talijanske građane već predsjednik – zahtijevamo njegovo odstupanje” riječi su lidera MS5 i Lige koji se izruguju riječima predsjednika u kojima on boravak u eurozoni naziva ‘ključnim simbolom financijske sigurnosti i budućnosti zemlje’. MMF-ov čovjek od povjerenja i novi nedemokratski izbor Carlo Cottarelli ‘tehnokratsko je ruganje građanima Italije’ smatraju izborni pobjednici.
“Bruxelles je očajan, žele kupiti još malo vremena”
“Predsjednik je prekoračio vlastite ovlasti i autoritet, a čovjek kojeg je odbio radio je i u Banca d’Italia… Ako smo uopće više u demokraciji, zašto niste poslušali građane” gorljivo će lider Lige Salvini kritizirati predsjednikovu odluku navevši kako su fašizam i vazalski odnos prema Njemačkoj odavno završena priča. “U ovoj državi možete biti osuđeni kriminalac, porezni prevarant, korumpirani – i bez problema biti ministar… No ako kritizirate EU, ni pobjeda na izborima vam ne znači ništa”. Kako su u Hrvatskoj relativno usporedive političke opcije ‘Živi zid’ i ‘Neovisni za Hrvatsku’, logično je bilo vidjeti bi li ovakva situacija bila moguća da oni pobjede na izborima. Naša predsjednica doduše ima veći legitimitet pošto je pobijedila na izborima, a već je svojevremeno i viđena slična situacija u kojoj je koristila ovlasti na uobičajen način.
No potencijalna pobjeda stranaka koje bi bile protiv politike EU i njezine dojučerašnje ‘Trilateralne skupine’ bila bi veliki izazov.
“U Italiji je nezabilježena Ustavna kriza, predsjednik Talijanske republike Sergio Matarella učinio je nečuveno. Predsjednik Mattarella je odbio dati mandat ministru financija Paolu Savonu iako ga je predložio kandidat za premijera Giuseppe Conte i iako ga podupire parlamentarna većina. Razlog je još apsurdniji – jer je protivnik eura i Europske unije. Znači, ako niste na liniji briselskih birokrata – ne možete postati ministar talijanske vlade. Sada će vjerojatno uslijediti protu-udar, odnosno nova parlamentarna većina će ići za time da smijeni predsjednika. Kad imenuju novog predsjednika (bira ga parlament), ustavna kriza će biti riješena. Ova situacija vam pokazuje koliko su zagovornici ‘briselskog projekta’ očajni, da su spremni koristiti bilo kakve načine samo da kupe još malo vremena.” Takvo mišljenje Ivana Pernara dijele gotovo svi stručnjaci, iako će za razliku od lidera ŽZ-a istaknuti da su vjerojatniji novi parlamentarni izbori u Italiji, nego reizbor predsjednika. Prevladavajuće je mišljenje da u Hrvatskoj institucija predsjednika ne bi reagirala na sličan način, no kako opcija uvijek postoji – ovaj slučaj je eksperimentalni poligon za zaštitu demokracije u Europi, koja polako srlja u davno izgubljene povijesne režime.