Muzej posvećen slavnom nadrealističkom slikaru i kiparu Hansu Rudigeru Gigeru koji je stvorio zastrašujuće biće “Aliena” u filmskom klasiku Ridleya Scotta otvoren je 1998. u srednjovjekovnom dvorcu starom četiri stotine godina St. Germain u švicarskom gradu Gruyères
Kada je Ridley Scott snimio “Aliena” stvorena je nova filmska estetika koja je utjecala na brojne filmove i redatelje.
No, tko je stvorio jezivu kreaturu biomehaničkog čudovišta Aliena? Bio je to švicarski nadrealist Hans Rudiger Giger koji je 1980. za to djelo primio nagradu Oscar u kategoriji “vizualni efekti”.
Kako su Gigerove fantastične kreacije postale kultnim u ZF žanru nije čudno što je ovom Švicarcu 1998. u srednjovjekovnom dvorcu starom četiri stotine godina St. Germain u gradu Gruyères otvoren muzej s njegovim kreacijama.
Muzej sadži impresivnu zbirku Gigerovih radova – slika, skulptura, namještaja i filmskih ostvarenja od ranih 60-ih do zadnjih djela prije smrti 2014. godine.
Na zadnjem katu muzeja stalna je zbirka umjetnikovih djela, ali i muzejska galerija gdje je Giger priređivao izložbe drugih umjetnika. Godine 2003. u muzeju je uređen Gigerov bar kao jedinstveno remek djelo u kojemu su strop, zidovi i podovi uređeni u umjetnikovom prepoznatljivom biomehaničkom dizajnu.
Giger se rodio 1940. u švicarskom gradiću Churu. Još kao dijete obožavao je “mračne i čudne stvari” zbunjujući već tada roditelje svojim neobičnim interesima za nadrealno. Upravo ga je mašta “koju je morao nekako izraziti” dovela do likovne umjetnosti. Studirao je arhitekturu i industrijski dizajn na Školi primjenjenih umjetnosti u Zürichu, a 1966. postao je dizajner interijera i slikar da bi od 1968. počeo surađivati s filmskom industrijom.
Nadahnjivala su ga djela Salvadora Dalija, Jeana Cocteaua, Alfreda Cubina i H. P. Lovecrafta. Njegove egzotične žene i bizarni pejzaži postali su popularni diljem svijeta, te je stekao milijune obožavatelja.
Na temelju njegove knjige “Necronomicon” angažirao ga je Ridley Scott za svoju mračnu znanstveno fantastičnu epopeju sa jezivim likom kojega je stvorio Giger – Alienom.
Ciklus njegovih izložaba održan tijekom niza godina na početku novog milenija diljem Europe nudio je uvid u maštovit i morbidan svijet ovog umjetnika koji je stvarao čudovišna ljudska bića, predimenzioniranih glava, nadrealističke prizore s giljotinom, crteže letećih “Paklenih anđela” i metafizičke prostore napučene čudovištima.
Povjesničari umjetnosti isticali su njegov jedinstveni umjetnički svijet u kojem se prožimalo elegantno i grubo, morbidno i erotsko te goteskno i podsvjesno. Kako je zapisao ravnatelj bečkog KunstHausa Joram Harel: “promatrajući njegova djela posjetitelj otkriva misteriozni paralelni svijet “u kojem će možda prepoznati osobne demone”. Osim što taj svijet fascinira, što je utemeljen na biološkoj memoriji “on nas ostavlja nesigurnima i nagoni da drhtimo”, zapisao je Harel.
No, najbolje je o svojim radovima svjedočio sam Giger koji svoje slike i skulpture pojašnjava kao “noćne more”. Njegovi crteži iz šezdesetih godina postali su svjetski zanimljivi kao nadrealističke fantazije koje su osebujnom estetikom zainteresirale i generaciju “djece cvijeća”. U to doba, kako piše Giger u svojoj knjizi počeo je “sanjati užasne snove” u kojima su ga proganjale stvari iz njegova okružja – tajni prozor u roditeljskoj kući, drveno stubište koje vodi u nepoznato kao i mračni podrum i tamni prolazi.
Crtao je slikao te snove – mračne, tjeskobne hodnike, ali i čudne, lijepe žene. Posebno se plašio crva i zmija koji se također pojavljuju u njegovim radovima. Snovi se nastavljaju i u sedamdesetima kada nastaje “Zvijer 666”, “Nacionalni park”, “Mutanti”, “Biomehanoidi”.
Upravo u “Mutantima” i “Humanodima” nalazi se začetak grozomornih “Aliena”. Čitavo je njegovo slikarstvo bilo inspirativno na više načina kao nadrealistička fantazija bliska i pop kulturi i filmskoj umjetnosti. Spoj biološkog i mehaničkog, tema je kojom se desetljećima bavi i svjetska znanost pa je Giger i s te strane bio zanimljiv znanstvenicima koji su se bavili tom nimalo jednostavnom, etički vrlo upitnom i mračnom temom,
Među ostalim stvorio je lik “Baphometa” – magičnog portreta apsoluta čija glava psa, bika i magarca simbolizira “odgovornost stvari ali i grijehe tijela”. Mehanički crvi koji će imati veliku važnost u “Alienu” nastavljaju se i u djelima “Mordor”, “Behemoth” “Necronom”. Vrlo je jaka i erotska komponenta radova vidljiva u “Biomehanoidima” iz sedamdesetih, ali i u osamdesetim godinama u biću nazvanom “Biomenička Mia” i “ELP”.
I u slikama I u skulpturama javlja se lijepa djevojka koju je, dakako, sanjao u “neugodnim snovima”. U zadnja dva desetljeća Giger je stvarao sve više mehaničkih bića, razvijao hladne strukture u slici dok je u skulptorskom opusu osjetan spoj nadrealizma i osebujne “ svemirske mitologije”: “Mašinski dječak”, “Dijete iz kufera”, “Nubijska kraljica”, “Zodijački znak blizanaca”, “Velika glava”, i naravno “Alien monster” i “Baby Alien” . U znanstveno fantastičnom kodu izrađivao je i jedinstven namještaj – zrcala, stolice i stolove.
Giger je postao svjetski slavan i kao dizajner albuma “Koo Koo” Debie Harry, “Brain Salad Surgery” Emerson, Lake&Palmer koji je magazin Rolling Stone uvrstio među stotinu najboljih omota u povijesti glazbe. Globalno se proslavio i Harkonnenovim stolcem osmišljen za film “Dina – pustinjski planet” Davida Lyncha, a radio je i za filmove “Poltergeist II” i “Alien III”.