Osvrćući se na hrvatske ratne vojne invalide kojima će se tek sada vratiti 10 posto koji im je od mirovine još 2010. godine uskratila Vlada RH na čelu s Jadrankom Kosor, iz Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. podsjećaju na veliki broj zaslužnih sudionika kojima do danas nije pripalo – ništa:
Bez “metka” nema povlastica
“Nešto manje od pola milijuna hrvatskih branitelja čija se imena još uvijek nalaze u registru, najveći je broj onih koji osim braniteljske iskaznice i Spomenice Domovinskog rata nisu dobili – ništa. Tu prvenstveno mislimo na hrvatske branitelje koji su sudjelovali u Domovinskome ratu 1991., a koji nisu imali ‘sreće’ biti ranjeni, barem 20 posto. Ta godina je sigurno najznačajnija u povijesti stvaranja hrvatske države, jer da smo tada, gotovo nenaoružani, bili poraženi – nikada ništa ne bi bilo od hrvatske države”, podvlači predsjednik udruge.
S druge strane, kaže, nitko ne može sporiti da je hrvatska država dosad učinila iznimno mnogo za ratne vojne invalide, pa i za obitelji poginulih i nestalih, iako se, dodaju, njihova žrtva ne može platiti nikakvim novcem.
Sada je ipak, smatraju, došlo vrijeme da se nakon 31. godinu nakon početka velikosrpske agresije zapitamo “gdje su nestali hrvatski branitelji iz 1991. ili pak oni koji su proveli čitav rat u borbenim postrojbama, a nisu ranjeni, pa čak nemaju ni PTSP-i”:
“Nikada se nisu žalili, niti trčali liječniku”
“Takvih je najviše, a među njima ima sigurno nemali broj i onih koji i danas itekako osjećaju posljedice od rata, ali se nikada nisu žalili, ni trčali oko liječnika i drugih, ne bi li dobili potvrdu da imaju PTSP-i, koji vjerojatno imaju. Smatramo da hrvatska država mora i treba početi ozbiljno zbrinjavati te ljude.”
Iz Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. dopis zaključuju zaključkom kako je u ratu “najvećim dijelom sudjelovala sirotinja, koja je, kao seljaci iz doba Matije Gupca, bila uvjerena da će nakon što stvore državu, zajedno sa svojim obiteljima dostojanstveno živjeti.” To bi, smatraju, trebalo omogućiti i ljudima koji su prvi “stali na crtu”, ali bez obzira na posljedice, nikada nisu tražili, niti dobili išta.