U ovim danima 1993. godine, napokon su počeli jenjavati srpski protuudari na teritorij koji su hrvatske snage oslobodile u operaciji “Maslenica”.
U protuudaru srpske strane, provedenom kao operacija “Čelik”, sudjelovale su brojne, tako i elitne postrojbe. U zadarsko zaleđe došle su mase tzv. dobrovoljaca, a zaplijenjeni dokumenti VRSK-a ukazuju da je veći dio njih pristizao iz profesionalnih postrojbi.
Nema dovoljno prostora pobrojati desetine tih postrojbi, no opasnijima su se tretirali šešeljevci, jovićevci, pripadnici Kosovsko-tepličkog odreda, naravno i pristigli Arkan sa svojim Tigrovima. Veliki ugled uživaju kninđe kapetana Dragana, a posebno se cijenilo najljućeg protivnika Mambi – postrojbu Vukova s Vučjaka. Vidljivo je to iz zadaća koje im je namijenio komandant 7. korpusa, pukovnik Milan Đilas, koji naširoko glorificira pristiglih 250 prekaljenih ratnika utreniranih za izvršenje svih zadataka, a koje treba “stalno upotrebljavati kao udarnu pesnicu na pravcu napada”.
Vukovi s Vučjaka
Vukovi s Vučjaka paravojna su postrojba koja je tijekom rata 90-tih sastavljena uglavnom od Srba dobrovoljaca iz područja Prnjavora u BiH, a svoju su bazu imali u mjestu Kremna kod Prnjavora. Osnovao ih je i njima zapovijedao poručnik Veljko Milanković.
Đilas o Vukovima zaključuje da su oni “elitna jedinica koja predstavlja srpske komandose”. Vremenom su rasla neslaganja, čak i oružani sukobi “dobrovoljaca” i postrojbi VRSK-a. Iako zapovjednici tzv. Krajine optužuju pridošlice, ipak treba uzeti u obzir da im nisu uvažavali žalbe na umor nakon teških borbi ili brojnih “vađenja kestenja iz vatre”, primjerice zbog bježanja boraca s linije.
Po riječima hrvatskog povjesničara Tomislava Šulja koji je kao autor dokumentarnog filma “Operacija Maslenica” dobio izjave bivših pripadnika elitne postrojbe iz RS-a “Vukova s Vučjaka”, njihov zapovjednik Veljko Milanković nije bio u dobrim odnosima s Arkanom.
Zavijali kao Vukovi, ali nisu počinili ratne zločine
Naime, Milanković nije prihvaćao načine ratovanja koje je nametao Arkan i sukobio se s njime jer nije pristajao na nečasno ratovanje, pa tako ova postrojba koja kod hrvatskih branitelja izaziva određeni respekt – poznata kao srpska postrojba koja za sobom nikada nije ostavljala tragove ratnih zločina. Poznato je, također, da su pripadnici ove postrojbe prilikom ratovanja umjesto ratnih pokliča – zavijali poput vukova. Od posljedica ranjavanja u operaciji Maslenica, Milanković je, navodno, 14. veljače preminuo u beogradskoj bolnici, iako do danas po različitim forumima kruže teorije kako je za njegovu smrt odgovoran Željko Ražnatović – Arkan.
Naravno da je masa pristigle vojske, desetine postrojbi bez jasne kontrole, činila razna nedjela, ali sukobe između domaćih i pristiglih snaga svakako treba promatrati i kroz prizmu velikih gubitaka, premorenosti, a na kraju i očiglednog poraza. Sve je završilo velikom pobjedom Hrvatske vojske, spajanjem sjevera i juga Hrvatske, što je bio veliki korak prema slijedećim velikim vojnim uspjesima Hrvata i postupnom raspadanju srpske vojske. Nakon brojnih zlodjela koje je napravila srpska vojska 1991. godine, naoružana i organizirana od JNA, sada je “oči u oči” s motiviranim i obučenim hrvatskim vojnikom postala svjesna istine – Hrvatska vojska je pobjednička.