To su nama Udba i KOS dali, da vladaju već kao mali!

Anto Magzan/PIXSELL

Slušali o imenima Hrvatskog proljeća, ali nitko nije istaknuo kako su upravo ta imena juniora i očeva seniora 'preživjela' Hrvatsko proljeće. Stoga nije poanta priče tko je bio 'proljećar', nego tko je preživio Hrvatsko proljeće i pozicionirao se unutar sustava, te tako kreirao u suradnji sa Srbima još dobrih 20 i inih godina velikosrpsku politiku ili danas popularnije zvanu - regionsku

S obzirom na aktualnu političku situaciju u Hrvatskoj, spominjanje konteksta Hrvatskog proljeća kojim se opravdava koalicija HDZ-a i HNS-a i daljnje kadroviranje Andreja Plenkovića, sve je moguće, pa i to da deklarirani suradnici UDBE osobno, ali i njihovi očevi i dalje napreduju u svojoj karijeri, uništavajući sve hrvatsko.

Predrag Štromar je tako po prvi put, onako usput, spomenuo sve slavne proljećare iz 1971. i one koji su početkom 90-ih bili članovi Hrvatske narodne stranke, opravdavajući time nacionalno-desnu-domoljubnu stranu ove političke stranke. Tako su oni mlađi, koji se ne sjećaju tih vremena, mogli čuti kako su članovi stranke bili bivši premijeri RH, Nikica Valentić i Franjo Gregurić, te da su ih  HNS i tadašnja predsjednica stranke i najpoznatija proljećarka, Savka Dapčević Kučar, torpedirali u visoku politiku i donijeli u njedra HDZ-a.

Slušali smo tako i o ostalim imenima Hrvatskog proljeća, ali nitko nije istaknuo kako su upravo ta imena juniora i očeva seniora “preživjela” Hrvatsko proljeće. Stoga nije poanta priče tko je bio “proljećar”, nego tko je preživio Hrvatsko proljeće i pozicionirao se unutar sustava, te tako kreirao u suradnji sa Srbima još dobrih 20 i inih godina velikosrpsku politiku ili danas popularnije zvanu –  regionsku. S tom velikom strategijom, na jedan se veliki način   borimo i dan danas. Tragom toga, danas sva njihova djeca mirno vladaju, napreduju, nalaze se na najodgovornijim, najvišim, najplaćenijim pozicijama hrvatske države koju nikako nisu željeli, jer im se država Hrvatska dogodila – slučajno!

Očevi Radimira Čačića, Ive Josipovića, Andrije Hebranga, Mladena Bajića, Branka Hr(o)vatina, Jasena Mesića, Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića, Jasne Omejec i još mnogih očeva i majki aktualnih, bivših i budućih hrvatskih političara koji nisu spomenuti u ovom tekstu, svi su redom imali visoke funkcije u bivšoj državi, odnosno Socijalističkoj Republici Hrvatskoj. Tako ispada da se politička vlast u današnjoj Hrvatskoj, zapravo prenosi s koljena na koljeno, odnosno da je vlast u Hrvatskoj za neke – obiteljsko političko nasljeđe. Kao da su se neke obitelji u Hrvatskoj unaprijed predodređene, odnosno pretplaćene za vođenje  države. To nas  podsjeća na monarhije, careve i kraljeve,   od Austro-Ugarske do Kraljevine Jugoslavije.

Ali mi danas imamo tzv. obitelji simboličnog naziva – “crvene krvi” i sirotinju koja se međusobno brutalno kolje i koja ih demokratski iznova bira na svakim izborima. Oni se de facto i de iure samo mijenjaju na političkom tronu. Ali u stvarnosti   i dalje sve ostaje u okviru tih istih određenih “crvenih” obitelji koje su nekad vladale  SR Hrvatskom i danas Hrvatskom – bez razlike.



Nije, Hrvati dragi, problem u onim “funkcionerima” koji su obavljali funkcije 1971. godine, nego o onima koji su došli nakon 1972. godine, kada je Tito sa svojim istomišljenicima potamanio sve koji su razmišljali drukčije, a postavio one koji će slijepo čuvati “tekovine socijalizma”, odnosno velike Srbije, regionske politike i očuvanja Jugoslavije pod svaku cijenu.

Ante i Ivo Josipović

           Otac Ive Josipovića, bivšeg predsjednika RH, Ante Josipović,  bio je jedan od čelnih komunista i skojevaca na području Makarske, pripadnik zloglasne 11. dalmatinske brigade koja je kriva za ubojstva širokobrijeških franjevaca, koja je počinila brojne zločine nad Hrvatima u Drnišu, Kninu, Gospiću, Rijeci, Trstu i Kočevskom rogu. To je bio do dolaska u izbjeglički logor u El Shattu, gdje je sve do kraja rata obnašao dužnost sekretara SKOJ-a i člana Komiteta KPJ za zbijeg. Nakon povratka iz El Shatta obnašao je značajne sigurnosno-političke dužnosti i bio  zaposlen u raznim političkim institucijama. Ipak,   njegov politički vrhunac bilo je članstvo u Izvršnom komitetu CK SKH 1971. godine, dok je nakon završetka političke karijere obnašao dužnost i generalnog direktora zagrebačkog Croatia osiguranja – jednog od poznatijih uporišta djece udbaša!

Inače,  Ante Josipović je rođen 1925. u Baškoj Vodi.   Završio je Pravni fakultet i višu partijsku školu “Đuro Đaković”.  Član SKJ je bio od 1943., a sudionik NOB-a od 1941. godine.  Za vrijeme rata bio je rukovodilac skojevske organizacije, predsjednik Općinskog odbora i član narodnooslobodilačkog odbora Makarska, sekretar Općinskog komiteta SKOJ-a,i član Općinskog komiteta KPH Makarska, sekretar SKOJ-a i član Komiteta KPH za zbijeg.  Poslije “oslobođenja” bio je organizacioni   sekretar Okružnog komiteta SKOJ-a, član Kotarskog komiteta SKH Makarska i član Komiteta KPH – Auto-put. Također i član Oblasnog komiteta SKOJ-a, instruktor CK SKOJ-a, član Centralnog komiteta NOH,
član CK NOJ-a, sekretar CK NOH-a, sekretar kadrovske komisije CK SKH i član Organizacione komisije CK SKH. Mislite li da bi netko mogao obnašati sve te dužnosti, a da se nije dobro dokazao u borbi protiv Hrvata?

Stipe i Zoran Milanović

Stipe Milanović – otac bivšeg premijera i predsjednika SDP-a, Zorana Milanovića,  došao je iz  iz partizanske obitelji, iliti slavne Male Moskve, sela Glavica pokraj Sinja. Obavljao je brojne javne dužnosti, a   počeo je kao predsjednik omladine. U doba Jugoslavije najistaknutija mu je pozicija zasigurno bila ona glavnog tajnika kabineta Mika Tripala. Bio je zagrebački gradski zastupnik, a vodio je i Odbor za izgradnju koncertne dvorane Lisinski.  Početkom 90-ih učlanio se u HDZ, na nagovor Stipe Mesića, i postao pomoćnik prvog ministra kulture, obrazovanja i sporta, Vlatka Pavletića, zadužen za financije. Nakon toga ga je Martin Katičić, tadašnji predsjednik Uprave Privredne banke pozvao u banku, da bi samo nakon pet godina radnog staža ostvario pravo na rekordnu otpremninu kojom je riješio stambena pitanja sinovima Zoranu i Krešimiru. O iznosu otpremnine dovoljno govori podatak kako su njome  čak tri obitelji namirile stambeno u nekretninama u samom središtu Zagreba, na  elitnim lokacijama. Paradoksalno je pak, da je Katičićev sin Krunoslav danas državni tajnik Ministarstva državne imovine RH i intimus premijera Andreja Plenkovića. Bio je  i  kandidat za zamjenika gradonačelnika Zagreba, Drage Prgometa.

Mario i Andrej Plenković

Drugi prijatelj Zorana Milanovića je danas predsjednik HDZ-a, premijer Hrvatske,  kreator i izvršitelj nove lijeve europske Hrvatske, Andrej Plenković.  On je danas čak dapače i moćniji, jer su mu roditelji kao jedincu sve   podređivali, pa je  Andrej uvijek imao samo najbolje. Prijatelj Zoka ga je, doduše,  u kampanji izvrijeđao i nazvao “detetom lekarke”, a mi ćemo dodati i – sinom majora KOS-a. Naime, tata Mario je   radio   na Fakultetu političkih nauka u Lepušićevoj 6, kao voditelj studija novinarstva i utemeljitelj, a kasnije i direktor Fakulteta političkih nauka u Zagrebu. Paralelno je “ubirao platu” i kao savjetnik generalnog direktora Radio Televizije Zagreb, ali mi znamo da je Mario Plenković radio zajedno u istoj službi kao i otac izgubljenog “frenda”, Zorana Milanovića. Naime, tada je na Radio Televiziji Zagreb  postojala Služba za razvoj, a svi djelatnici te službe  bili su djelatnici zloglasnih Udbe i KOS-a.

Tako je poznato da je otac Andreja Plenkovića često predavao polaznicima udbinih tečajeva koje je vodio Vlado Dabić na Policijskoj akademiji u Svetošimunskoj, te ga je zbog tog angažmana KOS nagradio činom majora. Tata Mario je, uostalom kao i otac Zorana Milanovića, Stipe, savjetovao   Branka Puharića (bivšeg jugoslavenskog diplomata) na Radio Televiziji Zagreb, ali i Srbina Veljka Kneževića, koji im je bio i susjed.

I dok su im očevi radili u istoj službi, dečki su zajedno studirali, zajedno su u mandatu   promicatelja tekovina Jugoslavije, dr. Mate Granića (šećeraša, odnosno osobnog lekara Milke Planinc) zaposleni u Ministarstvu vanjskih poslova RH, pa su se  skupa i smucali po Bruxellesu u vrijeme Domovinskog rata.

Nikola i Radimir Čačić

Jake snage HNS-a i Stranke reformista danas čine Vesna Pusić, kao počasna predsjednica, a Radimir Čačić kao bivši predsjednik HNS-a i dadašnji predsjednik  koalicijske stranke HDZ-a –   Reformisti. Radimirov otac, Nikola Čačić, bio je 1971. godine tajnik Izvršnog vijeća Socijalističke Republike Hrvatske, u vrijeme kada je predsjednik bio Dragutin Haramija, također proljećar i osnivač HNS-a. No, razlika između Dragutina Haramije i tate Nikole Čačića bila je ta što je tata Nikola preživio 1971. godinu, a  kasnije je z nagradu postao i  republički tužitelj.

Eugen i Vesna Pusić

Otac, počasne predsjednice Vesne Pusić, Eugen, bio je domobranski časnik, iako za njega gospođa Pusić tvrdi da je radio kao ilegalac i pripadao je u duši – antifašističkom pokretu. Nakon 2. svjetskog rata bio je profesor na zagrebačkom Pravnom fakultetu, a puno je predavao i u inozemstvu. Za nagradu je nakon Hrvatskog proljeća, 1975. godine, izabran za izvanrednog člana Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, a za redovnog člana 1983. godine, nakon brutalnog ubojstva Stjepana Đurekovića. Bio je i predsjednik Saveza udruženja za upravne nauke i praksu od 1976. do 1980. godine, a  nagrađivan je i mnogim državnim priznanjima, kao čuvar tekovina revolucije.

Dragutin Drago i Mladen Bajić

Dragutin Drago Bajić, otac bivšeg glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića, bio je sekretar SKOJ-a u Zadvarju od 1942. do 1944. godine. Mnogobrojna svjedočenja i tekstovi u medijima govore kako je bio zadužen za prokazivanje mještana koje su trebali oteti partizani iz čuvenog koljačkog biokovskog odreda, u kojem je pripadnik bio i Ante Josipović, otac bivšeg predsjednika Ive Josipovića. Nakon 2. svjetskog rata, Dragutin Bajić radio je u makarskoj OZNI – utemeljiteljici buduće Udbe, a mirovinu je dočekao kao profesionalni uposlenik Općinskog komiteta Saveza komunista Hrvatske u Splitu.

Jednom je jedan bivši proljećar rekao, da čim se rode potomci nekadašnjih „funkcionera“,   prenosi  se poruka s oca na sina, ili s oca na kći: “Uči sine i idi u velike škole. Vidiš kako su školovani ljudi lijepo obučeni, ništa ne rade i imaju ugled u sustavu. Drži se ti sine samo knjige!”. To je bio univerzalni savjet, no druga je stvar što mnogi nisu ni morali  ići u bilo kakvu školu, jer su zahvaljujući partiji, Udbi ili KOS-u dobili diplome. Zaposlili su se  u sustavu, jer su im funkcije   rođenjem bile zajamčene,     te im se sve ostvarilo kao lijepi obiteljski politički obrt.

 Josip i Branko Hr(o)vatin

Zahvaljujući novonastaloj političkoj garnituri, te moćnim prijateljima u HNS-u  i bivšem predsjedniku Stipi Mesiću, čini se kako će u tišini svoj treći uzastopni mandat osvojiti suradnik Udbe osobno, ali i po ocu visoki dužnosnik Udbe –  Branko Hrvatin. Još uvijek   nismo sasvim sigurni koje mu je pravo prezime – Hr(o)vatin ili Hrvatin. Rođen je 1959. u Labinu gdje je završio osnovnu školu. Njegov otac Josip, iz Srbije je došao  u Istru po političkom, odnosno Udbinom zadatku. Sa suprugom Radojkom, dobio je danas slavnog predsjednika Vrhovnog suda RH i predsjednika Državno izbornog povjerenstva, Branka.

Kako mu je otac napredovao u hijerarhiji Udbe, tako je iz rodne Istre bio po zaslugama i zadatku premješten u Zagreb. O njegovom Udbinom djelovanju govori i podatak objavljen u tjedniku Nacional gdje je 80-ih, kako se to tada prakticiralo govoriti,  “isljeđivao” Hrvate, pripadnike tzv. tehnokratskih razmišljanja, od kojih posebno ističemo Ivana Krmpotića, ključnog svjedoka u minhenskom procesu. Pretpostavljamo da je bio istog mišljenja kao i pokojni Đureković, pa je Udba smatrala da je opasan za sustav. Stoga je bio obilježen i praćen u najvišoj grupi sumnjivih kao državni neprijatelj.

Službeno podatke o ocu, danas je nemoguće naći, pa smo sigurni   da su  i po novom Zakonu o arhivima RH svi očišćeni, ali prema iskazima njegovih kolega i još živih  sudionika iz tog vremena,  danas pokojni Josip, Brankov otac,  bio je strah i trepet Udbinih hodnika. Posebno je, prema osobnom nalogu Mike Špiljka, uživao u maltretiranju, ponižavanju, šikaniranju, difamiranju Hrvata    od 1981.   do 1986. godine, kada je postao postaje i službeni uposlenik Saveza komunista Hrvatske, zahvaljujući “halo” zapošljavanju   Mike Špiljka. Za obitelj je, čim je doselila u Zagreb osigurana i reprezentativna stambena površina u ekskluzivnoj Zamenhoffovoj ulici, gdje Branko i danas živi.

No, tata Josip Hrvatin ostati će upamćen kao posljednji predsjednik Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije, čiji je uposlenik bio sve do mirovine. Pitom   je sin Branko u svojoj službenoj biografiji zatajio  gdje je radio i čiji je bio uposlenik bio od 1984. do 1986. godine. Stoga mi donosimo ekskluzivni dokument koji  potvrđuje da je Branko Hrvatin bio uposlenik tadašnjeg Republičkog sekretarijata za unutrašnje poslove, RSUP-a – kao stručni suradnik. Bravo, predsjedniče Vrhovnog suda RH! Svoju biografiju temeljite godinama na lažima i sramite se priznati da ste radili, kao i Vaš otac, u Udbi, te da je upravo Udba inzistirala i progurala vaše imenovanje u zvanje suca na tada Općinskom sudu Zagreb.

To znači da ste preko političke i Udba-veze   odstažirali na Općinskom sudu u Zagrebu u vremenu  od 1982. do 1984. godine. Pritom je  tatica  sredio malo radnoga staža u Republičkom sekretarijatu za unutrašnje poslove kod prekaljenog ubojice hrvatskog naroda, Josipa Perkovića. Odande ste, s praksom glavnog egzekutora, torpedirani na Vrhovni sud, gdje ćete godinama “krojiti” Hrvatima i  u dubokoj se hladovini bogatiti   na račun hrvatskih poreznih obveznika. Danas raspolažete s enormnim bogatstvom, te slovite za najbogatijeg suca u Hrvatskoj. Godinama uz ogromnu plaću dižete i naknadu kao predsjednik Izbornog povjerenstva, te tako “odlučujete” tko će biti pobjednik izbora. Vidjeli smo da ove zadnje lokalne izbore niste ni popratili. Boravili ste u Budimpešti i “izvlačili” dodatne dnevnice i putne troškove. Jer, nikad se ne zna, možda ste čak razmišljali i kako koalicija HDZ- a i HNS-a neće “upaliti”, pa možda neće ići lako vaš treći reizbor.

Ali, s obzirom na aktualnu situaciju, Hrvati nisu ništa bolje ni zaslužili! Imamo, Croslaviju!

Photo: Borna Filic/PIXSELL

Afere nezamjenjivog predsjednika Vrhovnog suda i DIP-a

                Još 2016. godine su Udruga za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – Korektiv i grupa stranaka, koalicija i nezavisnih kandidata – Nema prodaje (Petrina i partneri), Pomak (HSP i partneri), Hrvatska braniteljska pučka stranka, Socijalistička radnička partija, okupljeni u Inicijativu za regularne izbore, temeljen brojnih nepravilnosti, neregularnosti, protuzakonitosti i manipulacija prilikom glasovanja, obrada podataka i pretvaranja glasova u mandate, a posebno zbog neprincipijelnosti i nevjerodostojnosti Državnog izbornog povjerenstva i njegovog predsjednika Branka Hrvatina i suradnika, dokazali sljedeće činjenice:

           Velika afera u svezi primanja mita člana DIP-a nije ni za milimetar pomakla vječnog hrvatskog suca Branka Hrvatina. „DIP je dao, pa ukinuo suglasnost kojom je odobrio izbornim promatračima sudjelovati u probnom radu APIS-a  Ova suglasnost je ukinuta bez prethodne obavijesti i obrazloženja. DIP je odbio zahtjev građanske Inicijative da se svaki glasač potpiše, čime bi se eliminirala mogućnost manipulacije. Član DIP-a je i Josip Vresk, koji je i na policiji priznao primanje mita u iznosu od 210.000 eura. Ovdje je svaki komentar suvišan. Tražimo ostavku Hrvatina!“,  izrekli su mnogobrojni građani.

            Ostavku predsjednika DIP-a, Branka Hrvatina, i njegovih suradnika u roku od 30 dana od uručenja zahtjeva, uz pokretanje kaznene odgovornosti protiv svih onih koji su sudjelovali u izbornim neregularnostima, zatražila je Inicijativa za regularne izbore, sastavljena od više udruga, političkih stranaka i nezavisnih kandidata na izborima. Naveli su i obrazložili deset vrlo ozbiljnih propusta Branka Hrvatina i DIP-a, zbog kojih bi on, svakako, trebao odstupiti. Prenosimo ovdje njihov detaljno obrazloženi i argumentirani zahtjev:

Odbijeni opravdani zahtjevi

– Državno izborno povjerenstvo (DIP) onemogućilo je civilni i višestranačaki nadzor nad procesom glasanja i obrade izbornih podataka;

– DIP je ukinuo svoju prethodnu odluku i suglasnost kojom je odobrio izbornim promatračima sudjelovati u probnom radu APIS-a – tvrtke za obradu podataka. Ova suglasnost je ukinuta bez prethodne obavijesti i obrazloženja. Odluka kojom se odobrava kontrola nad APIS-om objavljena je na službenim DIP-ovom stranicama, a rješenje kojim se zahtjevi Inicijative opozicijskih stranaka odbacuju,  koje je potpisala potpredsjednica DIP-a Vesna Fabijančić Križanić, dostavljeno je interno, putem maila;

DIP je odbio opravdan zahtjev Inicijative da se prilikom preuzimanja glasačkog listića svaki glasač potpiše, čime bi se eliminirala mogućnost manipulacije;

– DIP je promatračima iz Inicijative onemogućio uvid u zapisnike biračkih odbora o prebrojavanju glasova, opravdavajući se da ne raspolažu resursima za takve dodatne zahtjeve;

– DIP ne raspolaže relevantnim biračkim popisom, niti ima valjanu evidenciju birača. Još uvijek koristi podatke o broju glasača koji višestruko premašuje broj punoljetnih građana. Prema statističkim i demografskim procjenama postoji od 200.000 do 400.000 prekobrojnih glasača; 

– DIP ne može logički ni matematički objasniti kako je moguće da je izlaznost na izbore 11. rujna 2016. godine do 17 sati bila oko 30 posto, a do 19 sati više od 51 posto.

– Sumnje u manipulacije koje su potpisnici Inicijative za regularne izbore iskazali, kontrola zapisnika komisija na biračkim mjestima i njihovo naknadno objedinjavanje u DIP-ovim centrima, potvrdile su se na konkretnim slučajevima u Zagrebu (Anka Mrak Taritaš – 38 ukradena glasa) i u Dubrovniku (Olga Muratti – 107 ukradenih glasova). U oba slučaja DIP je priznao grešku nakon prebrojavanja glasova. Sumnjamo da je masovna prijevara počinjena na isti način diljem DIP-ovih centara u lokalnoj i regionalnoj samoupravi svih izbornih jedinica; 

– DIP u zakonskom roku nije odgovorio podnositeljima prigovora vezanih na ukazane nepravilnosti na izborima;

– DIP nije provjeravao titula i zvanja kandidata na listama, te je time doveo u zabludu glasače, a kandidatima je omogućio lažno predstavljanje;

– Član Državnog izbornog povjerenstva je i Josip Vresk, osoba koja je na policiji priznala primanje mita u iznosu od 210.000 eura. Ovdje je svaki komentar suvišan.

                      Zbog svega navedenog, Inicijativa za regularne izbore zahtijevala je ostavku predsjednika DIP-a Branka Hrvatina i njegovih suradnika u roku od 30 dana od uručenja zahtjeva, uz pokretanje kaznene odgovornosti protiv svih onih koji su sudjelovali u izbornim neregularnostima. Inicijativa je, osim toga, tražila da se hitno provede nadzor zapisnika s izbornih mjesta i podataka koje su DIP-ovi u lokalnoj i regionalnoj samoupravi u izbornim jedinicama dostavili DIP-u u Zagrebu.

              ”Ukoliko se pokaže da rezultati odstupaju više od 10 posto po listi i kandidatu, zahtijevamo poništenje rezultata izbora i raspisivanje novih parlamentarnih izbora u roku od šest mjeseci. Pozivamo nadležne institucije da provedu zatraženu reviziju rezultata izbora i obrađenih podataka. Zahtijevamo dopuštenje za kontrolu softvera APIS-a od strane relevantnih stručnjaka EU u suradnji s predstavnicima udruga i izvanparlamentarnih stranaka iz RH. U slučaju neispunjavanja ovih zahtjeva, o problemima u hrvatskim parlamentarnim izborima bili su obaviješteni i Odbor za ljudska prava UN-a”, pisalo je u Zahtjevu Inicijative za regularne izbore koji je proslijeđen DIP-u, Etičkom povjerenstvu za izbore kao i predsjednici RH, Kolindi Grabar Kitarović. 

             Na kraju, sve je bilo – popapala maca!? Tako je na posljednjim lokalnim izborima puno vike  bilo i zbog Željka Keruma i gubitka pozicije gradonačelnika s više od 11 posto neispravnih listića. No, DIP je sve lijepo “pobrojao”, odbio sve insinuacije i proglasio Andru Krstulovića Oparu novim gradonačelnikom, te je tako Hrvatin ponovno “zadužio” novog, starog premijera Andreja Plenkovića.

Afere Glavaš i  Mito

            Inače, Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda, u dva je dana dobio dva šamara. Još 2010. godine uvukao se u aferu koja bi ga sada mogla stajati karijere. Slučajno ili ne, oba su šamara povezana s osuđenim Branimirom Glavašem, pa će biti zanimljivo vidjeti  kako će uskoro u Hrvatskom saboru proći godišnje izvješće, ali i reizbor Hr(o)vatina, uz   Glavaša koji je ponovno aktivirao zastupnički mandat.

          Naime, najprije je novinar istraživač, Drago Hedl, u jednom dnevnom listu objavio tekst u kojem je iznio  potpuno nove činjenice u aferi pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda. Naime, kao što je javnosti poznato, Hrvatin je prije nekoliko godina prijavio Državnom odvjetništvu   osječkog građevinskog poduzetnika, Dragu Tadića, zbog „neprimjerenog ispitivanja o stanju predmeta Branimira Glavaša“, koji je čekao odgovor na žalbu o desetogodišnjoj kazni zatvora. Tada je poveća grupa Glavaševih prijatelja pokušala podmititi više sudaca Vrhovnog suda, kako bi mu kazna bila ukinuta ili barem smanjena.

          Prema informacijama, Tadić i Hrvatin su se “slučajno” sreli 4. srpnja 2010. godine na ručku u zagrebačkom „Baltazaru“ na Novoj Vesi. Susret je organizirao Mladen Mlinarević, direktor tvrtke Inženjerski biro, koja je, inače, za neke istarske gradove radila dugoročne strategije razvoja, a bio je i direktor kampanje za parlamentarne izbore Tomislava Karamarka i predsjedničke kampanje Kolinde Grabar Kitarević. Odmah nakon susreta, Hrvatin je Tadića prijavio Državnom odvjetništvu, Obavještajci govore da je Hrvatin saznao da se razgovor snima, pa je brže bolje prijavio taj susret DORH-u jer je, osim ostaloga, htio zaštititi i svog prijatelja Stipu Mesića, koji se također pojavio u jednom trenutku u restoranu.

             No, prema saznanjima kojima je raspolagao novinar Hedl, te ih javno objavio, to nije bio jedini susret Tadića i Hrvatina. Prije toga susreli su se još dva puta, a na jednom od njih Hrvatin je Tadiću otkrio povjerljivu informaciju da je Glavašu kazna smanjena za jednu godinu. Javnost se tada, a i sada se s pravom pita –  zašto je Hrvatin tek nakon trećeg susreta prijavio Tadića? Zato, što je tek kasnije saznao da je treći susret sniman, pa nije htio biti uhvaćen s rukicama u pekmezu.

            Samo dan nakon objave tih, za njega novih inkriminirajućih podataka,  Hrvatin je dobio novu pljusku. Ustavni sud RH je poništio odluku Državnog izbornog povjerenstva, kojem je Hrvatin na čelu, a prema kojoj osuđeni “ratni zločinac” može biti nositelj izbornih listi na predstojećim parlamentarnim izborima. DIP je zaključio da Glavaš može biti nositelj, ali ne može biti i na listi, dok je Ustavni sud, s pravom, donio mišljenje da pravomoćno osuđena osoba ne može biti niti nositelj liste.

            Tako ni “slučaj” Glavaš nije ostavio nikakve posljedice na nastavak do sada besprijekorne Brankove karijere. Nadamo se da će ovim objavljenim dokumentima napokon  pokrenuti  hrvatsku lustraciju, te da će novi Vrhovni sud biti provjetren  nekim novim pravnicima…

 

 

Facebook Comments

loading...
Loading...
DIJELI