Protekloga vikenda održana je 27. Dalmatinska šansona Šibenik, a program je u petak veličanstvenim koncertom na Trgu Republike Hrvatske otvorila glazbena diva Meri Cetinić.
Sama je potvrdila da je to bio koncert s posebnom posvetom. Naime, Meri je prije tri godine ostala bez kćeri Ivane nakon borbe s teškom bolešću, a pojavljivanje u Šibeniku označilo je i njezin prvi televizijski istup nakon tog tragičnog događaja.
Glazbenica o svojoj Ivani govori najljepšim mogućim riječima: “Ona je bila moj svijet, moj život, moje sve, moja najveća radost, moja najveća sreća i moja najveća bol i tuga” – izjavila je za kamere In Magazina Cetinić, koja tvrdi da i dan danas na različite načine osjeća prisustvo kćeri: ” Pa mogu ispričat nešto, možda zvuči ludo, ali prije nego što sam krenula za Šibenik, išla sam joj na grob, jer ja sad živim u Blatu na Korčuli, pozdravit je, reći joj da idem. U jednom trenutku, ne mogu vjerovat, ali kao da je rekla ”ajde, idemo”. Imam osjećaj kao da mi Ivana daje tu snagu”, otkrila je 71-godišnja Korčulanka.
Iako je isprva pomislila da nakon Ivaninog odlaska više neće pjevati, s vremenom je u glazbi pronašla novu svrhu: “Pa ja jedno dvije godine uopće nisam imala glasa. Ja sam pokušavala kao idem nešto zapjevat, ali nije izlazilo ništa. Toliko je bilo to sve zgrčeno i toliko je to strašna bol”, kaže Meri i naglašava ulogu vjere u krajnjem oporavku: “Vjera me je izliječila jer prve dvije godine da nije bilo toga, da nisam išla na mise, da nije bila devetnica Mariji Propetog, to me smirivalo. Ja sam popila Normabel možda dva puta nakon toga i nikad više. Ojačala sam, nekako prebrodila, a što reći”, ispričala je Cetinić.
Nakon Splita i Zagreba, Meri se posljednjih godina skrasila u obiteljskoj kući u Blatu na Korčuli, gdje ima i svojevrsni mali kućni muzej.
”Bilo mi je previše gužve, gradova, televizije, medija, studija, jednostavno mi to više nije bilo važno. Bila sam u velikoj boli, tuzi i trebalo je vremena da se čovjek nekako digne i nastavi živjeti dalje.”
A osim na vjeru i njezine Blaćane, nije se, priznaje, imala na koga osloniti.
”Morala sam sama nekako se sa svim tim izboriti i naći ponovo svoj mir i dignuti se ponovo, hodati i to vam je to. Tko će vas, morate sami.”
Ovu snažnu umjetnicu koja se nikad nije smatrala divom, mnogo je spona spajalo s legendarnim Oliverom Dragojevićem.
”Dok smo dica bili, mi smo se znali jer je njegova familija živjela u istom hodniku di su živili moji roditelji. I onda poslije smo krenuli zajedno u glazbu, grupa More pa bendovi, turneje, pa Runjić. Voljeli smo se, ja sam obožavala njegovu glazbu, a znam da je i on volio mene. I često smo surađivali, on je bio jedna gromada od glazbenika.”