”Ja imam favorita prvenstva. Ako vam ga već vaši prethodni sugovornici nisu imali. Mislim da Argentina dolazi po naslov, vjerujem da je Lionel Messi nevjerojatno motiviran da u svoju karijeru utka i naslov svjetskog prvaka. Argentina ima poprilično bolju momčad nego prije četiri godine i ta reprezentacija je moj favorit”, govori nam Tonči Gabrić legendarni golman Hajduka i reprezentacije, dugogodišnji trener vratara, čovjek koji je izučio zanat Subašiću i Kaliniću…
Vratar je to kojeg pamte generacije. I navijači reprezentacije, Hajduka, Rijeke, PAOK-a, Splita, Čelika i Pazinke. Osim sjajne igračke karijere Gabrić zna kako raditi s vratarima, plod njegovog rada su mnogi golmani, a i danas je aktivan, donedavno je radio s vratarima u reprezentaciji Zambije koju je vodio Aljoša Asanović, objavilo je Dnevno.
Baš smo ga mislili pitati za meteorološke uvjete u Kataru za vrijeme svjetske smotre, a Gabrić nam je sam počeo pričati…
Nesnosne vrućine
„Bilo je kritika oko prijateljske utakmice protiv Saudijske Arabije. Ma gledajte, ja sam radio kod Saudijaca, kao trener, dakle na kao igrač podložan fizičkim naporima, trebalo mi je dva mjeseca da se malo priviknem na taj toplinski udar, na te uvjete. Vi na televizijskom ekranu ne možete uopće dobiti dojam te nesnosne vrućine i sparine. Vjerujte mi, za nas Europljane je to neizdrživo. Stoga se bojim da će sve to utjecati i na kvalitetu nogometa, a nekima će biti doslovce destimulans. Prvenstvo je došlo naglo, prenaglo, ne mogu ni zamisliti kako će se osjećati ove igrači sa svjetskog prvenstva koji će se vratiti u svoje klubove i odmah nastaviti s prvenstvenim natjecanjima. Ne ide mi to u glavu”, veli Gabrić.
Potom nam upozoravajuće i proročanski dodaje:
„Mislim da si Fifa to više neće dozvoliti, pritisak igrača i trenera nakon svega će biti žestok. Ja se još uvijek čudim ovakvom natjecanju usred studenog i prosinca po tropskim uvjetima”.
Skrećemo temu na našu reprezentaciju:
„Mi imamo dobru momčad, prva postava nam je baš jaka. Opet se vraćam na vrućine. Nitko ne može znati kako će reagirati, još kada se igra preko dana, pa vi možete biti posve odsutni, bez daha. A prvu utakmicu igramo baš protiv Maroka. Znam te Marokance, imao sam ih dvojicu u Saudijskoj Arabiji. Pravi su igrači, a vrućinu ne doživljavaju. I tu su oni, vjerujte, u nemaloj prednosti. Od te prve utakmice mnogo toga ovisi. Ja jesam optimist, ali znam da je Maroko odlična momčad. Ako pri tamošnjim uvjetima to dobijemo, odigramo snažno, onda sam siguran da može daleko, pa i predaleko, znate na što mislim. Puno, puno ćemo spoznati već u prvoj utakmici”.
Naš prvi vratar je Dominik Livaković, opišite nam ga.
“Dinamov vratar je oličenje je sigurnosti, nije parader, nije sklon riziku, uvijek dobro postavljen. Uživam kako se ponaša na vratima i nesumnjivo je zaslužio biti prvi vratar, to je nesumnjivo. Odlično je građen i sjajno usredotočen, on će u Kataru imati izazov karijere. Ima iskustvo s velikog natjecanja,s Eura, to mu treba dati sigurnost. Kad vam kažem, danas u suvremenom nogometu vratar vam je pedeset posto momčadi i pedeset posto možebitnog uspjeha Rješi vam dvije-tri dramatične situacije, vi date gol. Svi slave strijelca, igrače, a sve vam je zapravo donio golman. Kao što se i golmanska greška jedina vidi.”, kaže i nastavlja:
“Vezni krivo doda, napadač promaši pola metra kraj gola, sve se to zaboravi. A vratarski kiksevi ostaju vječno upamćeni. Budemo li imali Livakovića u formi kakvu je pokazivao u dosadašnjem dijelu sezone trebalo bi nam biti lakše. Samo se prisjetite junačkih obrana Ladića 1998. godine u Francuskoj i Subašića prije četiri godine u Rusiji. Realno gledano, oni su bili naši najbolji pojedinci. Nemam prognozu za naše, samo da se prođe skupina, onda se možemo tući protiv svakog. Tako to ide na velikim turnirima”.
Koji su vratari po vašem ukusu?
“Po meni su najbolji vratari u Engleskoj, Tamo je svaki vratar vrh vrhova. Baš svaki vratar mora znati igrati nogomet. Velika je revolucija u nogometu, golman mora znati igrati, biti kompletan na crti, u istrčavanju. Courtois i De Gea su top, a Neuer mi je uvijek priča za sebe”, završava Gabrić.