Prvi je u državi donedavni pročelnik Ureda za upravljanje u hitnim situacijama Grada Zagreba Pavle Kalinić upozorio na to da bi s novom zagrebačkom vlasti predvođenom gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem mogle rasti cijene usluga koje Grad pruža Zagrepčanima.
Iako su tada, zaneseni kampanjom i potporom koju su im građani i mediji davali, Tomaševićevi suradnici, pa i sam Tomašević tvrdili da do poskupljenja neće doći, ovih dana svjedočimo prvim Tomaševićevim pogaženim obećanjima i najavama poskupljenja, od javnog prijevoza pa sve do plina.
Upućeni svjedoče da bi se uskoro u Zagrebu trebale dizati cijene odvoza otpada.
Tomašević grad vodi na Bandićevim temeljima pa je stoga, u moru financijskih dubioza, neizvjesna iduća školska godina. U ovoj školarci nastavu još pohađaju s osiguranim besplatnim udžbenicima, no na to se trenutno u gradonačelnikovu timu i ne pomišlja. Kako bi se i pomišljalo kada po Zagrebu pucaju cijevi, a gradonačelnik se bori s odlaganjem otpada, smijenjenom upravom Holdinga i ovrhama koje najavljuju vjerovnici predvođeni Petrom Pripuzom. Situacija je do te mjere zategnuta da je upitno hoće li Grad već idućeg mjeseca imati novca za isplatu plaća djelatnicima Holdinga i gradske uprave, stoga bi, zapljusnut gomilom problema, Tomašević uskoro mogao zakucati na Plenkovićeva vrata.
A Vlada im je već pomogla! Da je situacija u gradu loša, dalo se naslutiti i kada je pucanje vodovodne cijevi na Selskoj izazvalo prometni kolaps i poplavu u kojoj su oštećene institucije, zgrade i obiteljske kuće koje se na toj trasi nalaze. Nebriga Grada o vodovodnoj mreži i infrastrukturi i u idućim tjednima mogla bi pasti na Tomaševićeva leđa jer pred nama su kišni jesenski dani pa se očekuje da bi u zapuštenom sustavu problema s vodovodom, odvodnjom i poplavama moglo biti još, i to po cijelome gradu.
Problem je to koji će Tomašević u gradu koji se puževim koracima obnavlja od potresa teško riješiti bez nove intervencije iz Vlade, upravo je zato nedavno spustio lopticu i sastao se s HDZ-ovim ministrom gospodarstva Tomislavom Ćorićem, kojega su njegovi kolege iz Možemo najintenzivnije napadali kritizirajući Plenkovićevu vladu.
Situacija se, međutim, sada silom prilika morala smiriti pa Tomašević, prema nekim tezama iz Holdinga, trenutno jede iz ruke i Plenkoviću i Ćoriću koji mu je obećao da će iz Nacionalnog plana za oporavak i otpornost biti izdvojeno 55 milijuna kuna za sanaciju vodovoda, za što gradonačelnik mora pripremiti dokumentaciju.
Dok se on bavi dokumentacijom, nezadovoljstvo u Holdingu tinja jer ne treba zaboraviti da je pokojni Bandić prodao 300 milijuna obveznica u Londonu kako bi time sredio vodovodnu i plinsku mrežu, iako taj projekt nikada nije realizirao i premda se ne zna kamo je otišao taj novac, Tomaševiću na naplatu već 2023. godine stiže 2,3 milijarde kuna, za čiju se otplatu već sada treba početi pripremati, a novca nema niti će ga tako skoro biti.
Baš se zato ispod glasa u Gradu Zagrebu šapuće kako Tomašević neće dugo ostati gradonačelnik. Nastave li se financijski problemi koji bi se uskoro mogli odraziti na plaće zaposlenika, to bi moglo dovesti do pobuna i prosvjeda, a time i do puča. S pučem ili ne, po gradskim se kuloarima već spominje ime Tomaševićeva nasljednika. Jedini koji u ovako dramatičnom trenutku uopće razmišlja o mogućnosti preuzimanja danas definitivno neželjene gradonačelničke pozicije je Pavle Kalinić.
Kalinić se još u kolovozu razišao s novom gradskom vlasti, ostajući dosljedan samome sebi i svojim principima. Za razliku od niza drugih Bandićevih suradnika koji su se preko noći transformirali u Tomaševićeve suradnike, Kalinić, koji je za Bandićeva života nerijetko bio kritičan prema njemu, odlučio je ostati mu vjeran posthumno.
Ukidanje njegova ureda sada je još jedan u nizu Tomaševićevih problema, što se vidjelo baš nedavno tijekom pucanja cijevi, a Kalinić svoje vrijeme koristi kako bi otvoreno govorio o svim gradskim poteškoćama, pa u konačnici kritički i o dijelu Bandićeve ostavštine. Racionalan, elokventan i otvoren, Kalinić je već počeo osvajati simpatije dijela javnosti, koja se s njim sve češće slaže. No to je, kako tvrde upućeni, tek početak, Kalinić će uskoro još otvorenije početi govoriti ne samo o zbivanjima u Gradu nego i o problemima na državnoj razini, čime bi trebao udariti temelje vlastite političke karijere te početi pripremu za osvajanje vlasti u Zagrebu.
On zasad službeno te najave ne potvrđuje, no u krugu oko njega uvelike se progovara o njegovim ambicijama te ga se opisuje kao operativca i iskusnog gradskog djelatnika koji bi se doista znao nositi sa svim zbivanjima u gradu jer ih ionako ima u malom prstu zahvaljujući svojem dugogodišnjem angažmanu u Uredu za upravljanje u hitnim situacijama, u kojem je prošao sve što se proći može, a koji je, uostalom, godinama najavljivao i potres koji je devastirao grad. Predvidljivo Kalinić teren priprema na vrijeme, a kao njegovu veliku prednost mnogi ističu to što ga ne simpatiziraju samo Bandićevi birači nego i znatno šire biračko tijelo, koje nije ideološki opredijeljeno.
Ideologijom nije opterećen ni Kalinić, on je čovjek od terena te se i kao takav zapravo među svojim pristašama opisuje kao idealan lokalni političar. Dio njegovih znanaca vjeruje kako bi i Bandićeva stranka na izborima bolje prošla da ju je umjesto mlake Jelene Pavičić-Vukičević predstavljao Kalinić, no njemu je nesuđena gradonačelnica neopravdano okrenula leđa pa se ni ona ni Bandićeva stranka više nigdje i ne spominju. Spremaju se zato u krugu oko Kalinića, koji formalno nije član Stranke rada i solidarnosti, na obnovu infrastrukture, a spominju se i novi unutarstranački izbori te buđenje članstva.
Kalinić danas radi u jednoj poznatoj zaštitarskoj tvrtki, a ured koji je ustrojio pripojen je Uredu za mjesnu samoupravu, civilnu zaštitu i sigurnost.
Kalinić je s pripadnicima civilne postrojbe redovno održavao vježbe, nakon potresa u ožujku prošle godine baš su Kalinićevi pripadnici civilne zaštite pomagali Zagrepčanima i postavljali šatorsko naselje. Nakon toga, pod koordinacijom Kalinićeva ureda, građevinski inženjeri, odnosno statičari obilazili su kuće i zgrade, a u njihovoj bazi u Ulici Ljudevita Posavskog su se educirali, dobivali hranu, opremu i sve što im je bilo potrebno za rad te unosili podatke i lokaciju bilježeći koji je objekt dobio koju oznaku.
Kada je postalo jasno da nova vlast planira pripajanje Kalinićeva ureda, on je principijelno rekao da sebe više tu ne vidi, otišao je potom na godišnji koji je prekinuo kada su se otkvačile teglenice koje su prijetile da se zabiju u jedan od zagrebačkih mostova. Kalinić se zatim povukao i s mjesta potpredsjednika Stožera civilne zaštite Grada Zagreba, te se okrenuo novoj karijeri, no dio onih koji dobro poznaju Kalinićev rad Tomaševiću nisu oprostili ukidanje Ureda koji je potreban svakom većem gradu. To ukidanje uskoro bi moglo doći na naplatu, jer ako se doista Kalinić politički aktivira, Tomašević bi se mogao naći u novoj dimenziji problema jer će mu preko puta stajati iskusan operativac, kakvih je u kampanji za lokalne izbore nedostajalo.