Pero Kovačević kazao je da “prema njegovim saznanjima” Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije preuzelo dokumentaciju MKSJ-a i haškog tužiteljstva, pa “budući da to nisu učinili, postavlja se pitanje štiti li hrvatsko Državno odvjetništvo i iz kojih pobuda srbijanske ratne zločince”.
“Jedini hrvatski pravni ekspert” ne raspolaže točnim informacijama pa javnost informira “saznanjima” o tome da DORH ne koristi dokumentaciju Tužiteljstva u Haagu, da postoje “i druga tijela kaznenog progona” uz DORH i da “osobama imenovanim u radne skupine ministra Božinovića….. nitko nije rekao da Hrvatska raspolaže dokumentacijom, odnosno dokazima” izvedenim na suđenjima u Den Haagu.
Naglašavamo kako ne postoji automatizam u preuzimanju dokumentacije odnosno dokaza budući da u Republici Hrvatskoj postoji odgovarajući zakonodavni okvir stvoren upravo za korištenje dokaza iz MKSJ-a i to odredba članka 28. (“Korištenje dokaza međunarodnog kaznenog suda”) Zakona o primjeni Statuta međunarodnoga kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnoga ratnog i humanitarnog prava, kojom je propisano da se dokazi, koje su prikupila tijela Međunarodnoga kaznenog suda, mogu koristiti u kaznenom postupku u Republici Hrvatskoj pod uvjetima da su izvedeni na način predviđen Statutom i Pravilima o postupku i dokazima Međunarodnoga kaznenog suda i da se mogu koristiti pred tim Sudom. Dakle, dokazi pribavljeni iz sudskih postupaka MKSJ-a i Baze podataka MKSJ-a/Mehanizma koriste se u Republici Hrvatskoj u postupcima zbog ratnih zločina protiv poznatih i nepoznatih počinitelja te u dosadašnjoj dugogodišnjoj praksi njihova korištenja nije bilo većih spornih pitanja osim za određene dokaze za koje je određen stupanj tajnosti te je za njihovo dobivanje nužno pribaviti odobrenje tijela MKSJ/Mehanizma.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je, upravo radi pribavljanja dokaza iz baze podataka MKSJ-a za korištenje u domaćim postupcima ratnih zločina, u srpnju 2006. godine s Uredom tužiteljstva MKSJ-a zaključilo Memorandum o razumijevanju o pomoći u istraživanju ratnih zločina, koji je omogućio izravan pristup i istraživanje Baze podataka MKSJ-a. Nakon toga je u lipnju 2014. godine, s Uredom tužiteljstva Mehanizma za međunarodne kaznene sudove, koji nastavlja materijalnu, teritorijalnu, vremensku i personalnu važnost MKSJ-a, također zaključen Memorandum o suglasnosti, kako bi se i nakon okončanja rada MKSJ-a nastavilo s pribavljanjem dokaza iz baze podataka MKSJ/Mehanizma za potrebe postupanja u domaćim predmetima ratnih zločina.
Ističemo i da je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske imalo svog predstavnika kao “časnika za vezu” u projektu pri Uredu tužiteljstva MSKJ-a koji je imao neposredan uvid u dijelove javne baze podataka Suda, pretražujući i odabirući dokaze za potrebe nacionalnih postupaka ratnih zločina protiv poznatih i nepoznatih počinitelja. Naglašavamo, haški dokazi se dijele na javne i zaštićene (tajne) dokaze. Svi javni dokazi izvedeni pred sudskim vijećem haškog Suda, odnosno Mehanizma, po dovršetku sudskog postupka objavljuju se na javno dostupnoj internetskoj bazi podataka Mehanizma. U slučaju potrebe da se takav javni dokazni materijal koristi u postupku pred domaćim sudom, od Mehanizma je potrebno zatražiti jedino certifikat o porijeklu dokaza. Ovome dodajemo kako je DORH sredinom 2017. godine osigurao pristup javnim dokumentima haškog tužiteljstva putem EDS sustava (Elektronski sustav za objelodanjivanje) slijedom čega je osiguran izravni pristup te je prestala potreba za časnikom za vezu”, kažu iz DORH-a.