Ako je netko i živio u zabludi u vezi s time u kojem smjeru ide zapadna civilizacija, otvaranje Olimpijskih igara u Parizu rasplinulo je svaku iluziju i posljednjeg entuzijasta i branitelja zapadnih vrijednosti, kulture i civilizacije. Nažalost, od vrijednosti na kojima je sazdan Zapad nije ostalo ništa, barem u javnom prostoru i službenim politikama.
Sve iluzije o uključivosti, bogatstvu raznolikosti i nadogradnji kultura rasplinule su se na jednoj teglenici usred prljave Seine. Prizor u kojem organizator radi parodiju na Posljednju večeru s glavnim ulogama LGBT statista najzornije je pokazao koji je glavni cilj današnjeg političkog establišmenta koji vlada Europom i Francuskom. Europom i zapadnim svijetom već godinama bjesni kulturni rat.
Dosad se on odvijao putem medija, filma, glazbe i povremenih provokacija. No posljednjih nekoliko velikih javnih događaja, od Eurovizije do Olimpijskih igara, pokazuje nam kako je jedna strana u tom sukobu skinula rukavice i odlučila se za otvoreno nametanje jednog potpuno novog sustava vrijednosti.
Idealna prilika
Taj sustav vrijednosti dosad je bio ograničen na izdvojene zajednice, tzv. povorke ponosa, na zajednice koje su egzistirale u društvu u skladu s nekim svojim vrijednostima. Protiv njih baš nitko nije imao ništa, nisu bile proganjane, zabranjivane ni omalovažavane. Međutim, to nije bilo dovoljno. Netko je odlučio da sustav vrijednosti koji te zajednice njeguju mora ući u svaki dom, u svaku obitelj. Idealna prilika za realizaciju takvog plana masovni su događaji poput Eurovizije i Olimpijskih igara.
Pritom je glavni cilj ismijati i poraziti kršćanske vrijednosti. Koliko morbidan i bolestan moraš biti da za središnji događaj otvaranja jednog sportskog natjecanja uzmeš scenu Posljednje večere? Večere na kojoj je utemeljena euharistija koja je osnova slavljenja žrtve Isusa Krista. Na svijetu je danas 2,5 milijardi kršćana ili onih koji se tako izjašnjavaju. Svakomu od njih euharistija je središnji i najsvetiji čin vjere. Stoga slobodno možemo reći kako se organizator narugao svakom kršćaninu na svijetu. Narugao se iz pozicije moći, pokazujući kako on to može i kako mu vjerski osjećaji 2,5 milijarde ljudi ne znače baš ništa. Sve će se, naravno, opravdati umjetničkim slobodama i specifičnim izričajem francuske kulturne tradicije.
Nevjerojatno je da je tema ovakvih “umjetničkih izričaja” redovito kršćanska kultura i tradicija, odnosno pojedini prizori iz kršćanske povijesti. Iako su zapadna društva krajnje sekularizirana, a Crkva još od Francuske revolucije odvojena od državnih poslova, to nekima ipak nije dovoljno. Očito nije dovoljno imati ista prava kao i svi ostali građani, nije dovoljno slobodno manifestirati svoje seksualne sklonosti i vlastiti kulturni izričaj. Potrebno je, na masovnim događajima, poniziti i ismijati najsvetije elemente jedne religije. Potrebno ih je, smatraju ideolozi ove nove religije, pobijediti u njihovim domovima i obiteljima.
Otkaz novinaru
Više od svega začuđuje šutnja kršćanskih vjerskih autoriteta. Papa Franjo dosad se oglašavao o svemu, od zaštite Amazonske prašume do globalnih klimatskih promjena. Međutim, nije našao vremena reagirati kada organizator najvećeg sportskog natjecanja na svijetu ismijava osnove religije čiji je predstavnik. Šutnja je toliko bolna da se mnogi pitaju – tko to predstavlja kršćanstvo u današnjem svijetu? Doduše, reagirala je Francuska katolička crkva priopćenjem u kojem je osudila sam čin.
No to je dio Crkve koji je u današnjem francuskom društvu krajnje marginaliziran i čiji se glas rijetko čuje. Francuske svećenike posljednjih godina ritualno kolju na oltarima, odsijecaju im glave i pale same crkve. O tome se rijetko govori. Stoga je reakcija Francuske katoličke crkve najviše što su u ovom trenutku mogli učiniti. Reagirao je i voditelj poljske nacionalne televizijske kuće Przemyslaw Babiarza. Reagirao je i odmah je udaljen s televizije. Razlog? Pa komentirao je pjesmu “Imagine” Johna Lennona koja je izvedena na otvaranju. Pjesma, naravno, govori o svijetu bez neba, nacija i religija. Ispravno je primijetio kako takvoj pjesmi nije mjesto na Olimpijskim igrama jer propagira komunističku viziju svijeta.
S druge strane, Olimpijske igre zamišljene su kao sportski turnir koji uključuje sve moguće različitosti. Nacije i narode koji imaju različita politička i društvena uređenja, ali ih ujedinjuje sport. Nije zamišljen kao turnir na kojem će se natjecati ekipe bez nacionalnog identiteta i vjerskih obilježja. Međutim, kada netko to spomene, bude proglašen nacionalistom i vjerskim fanatikom ili dobije otkaz kao nesretni poljski voditelj.
Komunistička vizija
Možete li na trenutak zamisliti da su organizatori izrugivali islamske vrijednosti i proroka Muhameda? Bio bi to prvorazredni svjetski politički problem. Na noge bi se, s pravom, digao cijeli islamski svijet. Jer, na koncu, otkud nekomu pravo izrugivati se vjerskim osjećajima drugog? Nema sumnje da bi već u noći otvaranja Igara Pariz gorio, ali ne od vatrometa. Svjesni su toga i idejni kreatori otvaranja Igara pa su izabrali metu koja pruža mnogo manje otpora.
I to ne zato što imaju više sklonosti prema islamu, nego zato što znaju da su muslimani još životima spremni braniti svoju vjeru i uvjerenja. S druge strane, kršćani su pregaženi, razjedinjeni i razbijeni iznutra. Danas je pravo umijeće izvesti par tisuća katolika ili drugih kršćana na javni prosvjed protiv vrijeđanja kršćanskih vrijednosti. Atmosfera uzaludnosti pružanja otpora stvarala se godinama i desetljećima. Ljudi su jednostavno navikavani na ovo što se dogodilo u Parizu. Obično počne s malim stvarima, a onda se svakom sljedećom akcijom dodatno pomiče granica. Na koncu, granica se izbriše i stvarnost postaje ono što ni najbolesniji um ne može zamisliti. Kako se boriti protiv toga?
Jednom će, a taj se trenutak približava velikom brzinom, netko morati reći – dosta. Možete li zamisliti koja bi poruka organizatorima bila da je nekoliko reprezentacija iz kršćanskih država napustilo Igre nakon otvaranja i javno objavilo zbog čega je to učinilo? Međutim, to se nije moglo dogoditi, a vjerojatno neće ni u doglednoj budućnosti, jednostavno zato što su nacionalni olimpijski odbori preslika Međunarodnog olimpijskog odbora.
Nisu se usudili
Možete li zamisliti da HOO demonstrativno povlači hrvatske sportaše iz Pariza? Da, smiješno, ali ipak smo morali napisati. Nažalost, ništa u današnjem svijetu nije slučajno, pa ni ljudi koji dolaze na čelo nacionalnih olimpijskih odbora. Ovaj put reakcija nije došla iz političkih ili institucionalnih krugova. Reagirali su obični ljudi koji su masovno na društvenim mrežama izražavali zgražanje nad onim što se događalo na otvaranju Olimpijskih igara.
Ta reakcija običnih ljudi koji su masovno poručili kako je sam čin ismijavanja Posljednje večere sramotan ponukala je i hrvatske političare da reagiraju, barem one koji računaju na glasove katoličkog puka. I to budi nadu da će u budućnosti ovakvo što sve teže prolaziti u javnosti te da će obični ljudi vršiti sve veći pritisak na političare da organizatori ovakvih događaja dobro paze kakvim se motivima poigravaju u javnosti.
Woke ideologija nešto je što je postalo sveprisutno u modernom svijetu. Upravo iz nje i kulturnih krugova dolaze i redatelji pariškog otvaranja Igara. No očito je da su u svom osjećaju superiornosti prešli granicu te izazvali masovni otpor običnih ljudi, a upravo su to željeli izbjeći.