Još jedna obljetnica Oluje i ponovno dva različita narativa u Hrvatskoj i Srbiji. Dok Hrvatska proslavom VRO-a Oluja obilježava završni čin integriranja državnog teritorija i pobjedu u nametnutom obrambenom i oslobodilačkom ratu, Srbija svake godine organizira velike parastose na kojima se okuplja državni vrh Srbije, vodstvo entiteta Republike Srpske i najviši dostojanstvenici Srpske pravoslavne crkve.
Ove godine parastos je pred desecima tisuća okupljenih održan u Loznici, gradu na granici s Bosnom i Hercegovinom. Posebno zapaljive poruke ove godine poslali su srbijanski predsjednik Vučić i lider bosanskih Srba Milorad Dodik.
Tako je Vučić ustvrdio da je Hrvatska tenkovima napala žene, djecu i starce te da to slavi kao svoju najveću pobjedu. Dodik se potrudio povezati Jasenovac s Olujom te je zaključio kako je Oluja nastavak, kontinuitet, genocida nad Srbima koji traje još od vremena NDH.
Krive postavke
I Dodikova i Vučićeva retorika samo su nastavak onoga što slušamo već nekoliko mjeseci od prosrbijanskih političara iz Crne Gore. Oni su se čak potrudili pravno povezati današnju RH s NDH u rezoluciji kojom su na svojoj skupštini osuđivali ustaške zločine u Jasenovcu, a pokazali su i ambiciju takvu rezoluciju staviti na glasanje Generalne skupštine UN-a. Jednom je jedan srbijanski književnik izjavio kako je Srbima dovoljno da su siti mjesec dana da bi ponovno zazivali rat. Danas gledamo i slušamo zapaljivu retoriku koja nije ništa drugo nego pripremanje za rat jednoga dana. Gotovo da ne prođe tjedan dana a da se Aleksandar Vučić ne referira na ustaše, Hrvatsku, Hrvate, hrvatsku politiku, Jasenovac, Oluju, ustaške zločine…
Nema sumnje da Vučić cijeli svoj narod drži u stanju visokih emocionalnih tenzija, podgrijavajući povijesne netrpeljivosti prema hrvatskom narodu. Itekako mu je stalo da “Srbi i Srbija pamte”, i to stalno naglašava. Ako znamo da je Vučić na vlasti u Srbiji već 12-13 godina, onda možemo samo zamisliti koliko je dugo cijeli državni aparat Srbije upregnut u stvaranje narativa o Hrvatima kao genocidnom narodu koji je iz čista mira 1995. upalio tenkove i jurišao na srpske žene i djecu.
Pazite, ovdje nije riječ o jednoj marginalnoj parlamentarnoj stranci i političaru s ruba zakona. Ovdje govorimo o političaru koji je već nekoliko puta zaredom osvojio više od 50 posto glasova na predsjedničkim izborima i koji sa svojom strankom u srbijanskom parlamentu ima apsolutnu većinu. Dakle, riječ je o političaru koji se poistovjetio s državom i koji je de facto postao država. Današnja srbijanska djeca koja će ove ili iduće godine upisati srednju školu ne znaju za drugog političara na čelu države osim za Aleksandra Vučića, za njih je on država.
Vučić na presici spominjao Zagreb i naše medije: ‘Hrvatima sam jedina meta i time sam zadovoljan’
Apsolutna većina
Stoga, ako državni vrh, i to još u pratnji patrijarha SPC-a, kaže kako tamo preko Dunava, Save i Drine žive neki kanibali koji već više od sto godina ništa drugo ne rade nego sanjaju kako će srpskoj djeci odsijecati uši i nosove, a majkama vaditi djecu iz utrobe, onda to mora biti tako. Štoviše, ti ustaše samo što nisu navalili preko Dunava i oni moraju biti spremni u svakom trenutku braniti svoja “vjekovna ognjišta”.
Današnjoj srbijanskoj djeci Draža Mihailović je junak, Srebrenica i Vukovar su izmišljotine i podvale Zapada. Ona nikada nisu čula za Ovčaru i Škabrnju, nikada nisu čula za krvavu berbu grožđa u Lovasu, nikada nisu čula za razaranje Dubrovnika, Šibenika, Zadra, Gospića, Karlovca, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Osijeka… Nikada nisu čula jer ih je vlastita država odlučila programirati i isprati im mozak kako bi ih jednoga dana, ako se za to ukažu povoljni geopolitički uvjeti, ponovno ukrcala u kamione i na oklopne transportere i uz cvijeće poslala u pravcu Vukovara.
Apsolutna većina
Stoga, ako državni vrh, i to još u pratnji patrijarha SPC-a, kaže kako tamo preko Dunava, Save i Drine žive neki kanibali koji već više od sto godina ništa drugo ne rade nego sanjaju kako će srpskoj djeci odsijecati uši i nosove, a majkama vaditi djecu iz utrobe, onda to mora biti tako. Štoviše, ti ustaše samo što nisu navalili preko Dunava i oni moraju biti spremni u svakom trenutku braniti svoja “vjekovna ognjišta”.
Današnjoj srbijanskoj djeci Draža Mihailović je junak, Srebrenica i Vukovar su izmišljotine i podvale Zapada. Ona nikada nisu čula za Ovčaru i Škabrnju, nikada nisu čula za krvavu berbu grožđa u Lovasu, nikada nisu čula za razaranje Dubrovnika, Šibenika, Zadra, Gospića, Karlovca, Slavonskog Broda, Vinkovaca, Osijeka… Nikada nisu čula jer ih je vlastita država odlučila programirati i isprati im mozak kako bi ih jednoga dana, ako se za to ukažu povoljni geopolitički uvjeti, ponovno ukrcala u kamione i na oklopne transportere i uz cvijeće poslala u pravcu Vukovara.
Nacistički obrazac
Prevedeno, svi oni koji na hrvatskoj i ukrajinskoj strani javno izražavaju nacionalne osjećaje, slave povijest svoga naroda i proslavljaju njegove uspjehe, nacisti su i nacionalisti koji zaslužuju smrt. Na početku ruske agresije na Ukrajinu u srbijanskom javnom prostoru provuklo se nekoliko izjava viđenijih političara kako i Hrvatsku treba denacificirati kao i Ukrajinu. Te izjave dane su po uzoru na Putinove u kojima je agresiju na Ukrajinu pravdao kao denacifikaciju te zemlje.
Kao što Putin sanja da Ukrajinu oslobodi od banderovaca, tako i Vučić sanja o oslobađanju Hrvatske od ustaša. I upravo se zbog toga toliko trudi održati zapaljivu retoriku protiv naše zemlje, upravo su mu zato potrebni stalni konflikti i parastosi uz potporu SPC-a. Sve ovo događa se zato što Srbija nije prošla proces denacifikacije kakav je prošla nacistička Njemačka nakon Drugog svjetskog rata. Režim Slobodana Miloševića u Srbiji imao je bitnih podudarnosti s režimom Adolfa Hitlera u Njemačkoj. U samoj svojoj srži ideologija svetoslavlja genocidna je prema svim narodima koji okružuju Srbiju, a posebno prema Hrvatima.
Upravo je zbog toga dio političara na zapadu zagovarao ideju o vojnom ulasku u Beograd 1999. i čišćenju kompletnog srbijanskog državnog aparata od ideologa agresivne nacističke politike svetoslavlja. Od toga se odustalo jer se mislilo kako u Srbiji postoji dovoljno demokratskog potencijala u oporbi koja se na demokratski način može obračunati s takvom ideologijom. Nažalost, danas svjedočimo Srbiji koja njeguje agresivniju retoriku prema svojim susjedima nego što je to bilo u vrijeme Slobodana Miloševića.
Ozbiljan problem
A drugačije i nije moglo biti kada su dopustili da Miloševićev šef državne propagande, ministar informiranja, postane predsjednik države. Kada bismo povukli paralelu, to je isto kao da su Saveznici 1945. postavili Hitlerova ministra propagande Josepha Goebblesa za predsjednika Njemačke. Mislite li da bi Goebbles promijenio svoja izvorna politička uvjerenja? Šalu na stranu, Hrvatska ima ozbiljan problem i ozbiljnog neprijatelja na svojim istočnim granicama.
Imamo državu koja u svom obrazovnom sustavu dehumanizira Hrvate i svodi ih na razinu objekta koji je prihvatljivo likvidirati kako bi se osvetili Srbi i Krajina. Takva Srbija ne može i ne smije u Europsku uniju, ma koliko se za to trudili Nijemci i Francuzi. Režim Aleksandra Vučića ni po jednom aspektu ne pripada obitelji europskih demokratskih naroda. Upravo suprotno, Vučićev režim kopija je onog u Kremlju. U idućem razdoblju ne samo da ćemo morati blokirati srbijansko poglavlje u pregovorima s EU-om o pravosuđu nego i ono obrazovanju.
Tu zaista ne smije biti popuštanja jer će onaj političar koji digne ruku za ulazak ovakve Srbije u EU izravno raditi protiv hrvatskih nacionalnih interesa i opstanka ove države i naroda. Samo zamislite sadašnji Vučićev propagandni stroj pojačan novcem iz fondova EU-a, Goebbles bi bio ponosan.