Turistička sezona kojom se puni državni proračun samo što nije počela. Uobičajena je praksa u ovom periodu posljednjih godina potraga za radnom snagom, koje kronično nedostaje pa se poduzetnici diljem Jadrana već neko vrijeme odlučuju na zapošljavanje stranih radnika, koji u posljednje vrijeme nisu rezervirani samo za poslove u turizmu i na moru nego i na kontinentu, jer manjak radnika ne osjeti se samo u turističkoj djelatnosti nego je postao kronična boljka hrvatske države koja je po svemu sudeći stranim radnicima odlučila zamijeniti svoju radnu snagu rastjeranu diljem svijeta i Europe, u koju su mnogi otišli u potrazi za boljim uvjetima, ali i za uređenom državom.
Potpuni kaos
Hrvatska s uređenom državom po svemu sudeći nema previše veze, premda premijer Plenković voli isticati kako se baš u njegovim mandatima dogodila revolucija u tom pogledu. Obični smrtnici tu bi Plenkovićevu revoluciju mogli nazvati nevidljivom, ali njega za to ionako nije briga. Brigu zato u MUP-u, ali i generalno među upućenima u temu stranih radnika izazivaju najave da nam samo u ovoj godini stiže ili ih je već stiglo njih 200.000 tisuća, jer država ni na jednoj razini za takvo što nije spremna, počevši od sigurnosnih do radnih uvjeta. Na tržištu sa stranim radnicima vlada potpuni kaos, a ne postoji nitko tko se može uhvatiti ukoštac s tom problematikom pa je sve prepušteno slučaju koji vodi u potpuni kaos, koji bi na koncu opet skupo mogli platiti hrvatski građani i hrvatska država.
Da u ovom sustavu nema baš nikakvog reda i da je upitno postoji li i sam sustav, jasno je i iz toga što je državni tajnik u MUP-u Žarko Katić uspio zatajiti da mu sin uvozi strane radnike iz Filipina i Nepala. No i mimo Katića s rastom broja stranih radnika u Hrvatskoj otvorio se novi biznis pa strelovito raste broj agencija za zapošljavanje. Stoga je službeno aktivno više od 420 agencija za zapošljavanje, a postoji i 448 agencija za privremeno zapošljavanje.
Ovaj se “bum” dogodio još 2021. godine, kada je donesena odluka o uvozu stranih radnika u našu zemlju bez kvote, a da interesa ne nedostaje, jasno je iz MUP-ovih podataka prema kojima je samo lani izdano više od 115 tisuća dozvola za boravak i rad. Očekivano, u Hrvatsku najviše radnika stiže iz Bosne i Hercegovine, njih oko 35 tisuća, te iz Srbije, njih oko 20 tisuća, no kako nam kažu poslodavci, to su “naši ljudi” pa je jasno što se od njih može očekivati i s njima se nije teško sporazumjeti i dogovoriti.
More neregularnosti
Na trećem mjestu nalaze se radnici iz dalekog Nepala, a vrlo blizu njima su i radnici iz Sjeverne Makedonije, ali i Kosova, no za rad u Hrvatskoj sve su zainteresiraniji i Filipinci. Iako je uvriježeno mišljenje da strani radnici spašavaju turističku sezonu, najviše stranaca stiže u sektor graditeljstva, a tek onda turizma i ugostiteljstva, no može ih se naći i u industriji, iako je u Hrvatskoj teško pronaći industriju, a prisutni su i u prometu te poljoprivredi. Radnicima koji stižu u Hrvatsku poslodavac osigurava troškove dolaska i boravka u zemlji, a kada je riječ o sezoncima, trebale bi im biti osigurane i povratne avionske karte kako u zemlji ne bi ostali nakon isteka ugovora.
No, kako to obično u Hrvatskoj ide, ovo je praksa na kojoj inzistiraju samo uređene agencije, a generalno na tržištu ima svega, pa i more neregularnosti, što u neformalnim razgovorima potvrđuju i u policiji i u Državnom inspektoratu. Jedan od najvećih problema odnosi se na radnike koji su prisiljeni samostalno pokrivati troškove dolaska u našu zemlju, koje mnogi ne mogu pokriti pa se često dogodi da, ako ne prođu na probnom roku, bivaju prepušteni sami sebi i ostaju na cesti. Kako ima puno agencija, tako ima i puno nepravilnosti pa tako neke agencije koriste strane radnike i od njih nerijetko neinformiranih uzimaju provizije premda se to ne bi smjelo, no nitko ih ne kontrolira pa im može biti da se koriste košmarom na tržištu i profitiraju na tuđoj muci. Još je jedan dio problema nepoštivanje ugovora i dogovora pa tako često strani radnici ostaju bez dogovorenih primanja ili ona budu niža od dogovora, a problem su i poslodavci koji prakticiraju neprijavljivanje stranih radnika, čime oni ostaju potpuno nezaštićeni pa dio njih spas pokušava pronaći odlaskom u neke druge zemlje ili jednostavno ostaju ovdje u Hrvatskoj jer drugog izlaza nemaju, a kako nisu prijavljeni, tako ni sustav s njima nije upoznat, što je, dakako, nova razina košmara.
Primjeren tretman
Samo je u 2022. godini zabilježeno oko 360 stranih državljana koji su imali nezakonit boravak ili su protuzakonito prelazili državnu granicu, a kako nas ove godine očekuje poplava stranih radnika, tako u Inspektoratu očekuju poplavu ovakvih slučajeva s kojima se ni oni ne uspijevaju izboriti na odgovarajući način. Kaos u neuređenom sustavu izaziva i to što se ovim poslom, odnosno vođenjem agencija, može baviti tko god poželi, dok u nizu drugih zemalja imaju ozbiljnu politiku i mnogo ozbiljnija pravila koja među ostalim jasno definiraju tko i pod kojim uvjetima može uvoziti strane radnike, što bi Hrvatska morala detaljnije definirati, ako ni zbog čega drugog, onda barem zbog toga što smo odnedavno člaica Schengena pa bi i to trebala biti naša obaveza. Da strani radnici u Lijepoj Našoj prolaze kroz štošta, javnost je mogla posvjedočiti i prije nekoliko tjedana, kada je muškarac iz Ivanić-Grada u središtu Zagreba zaustavio tamnoputog dostavljača Wolta objašnjavajući mu da Europa nije za crnce, već za bijele ljude. Na ovaj incident reagirala je policija, koja je napadača privela.
Pitanje radnika koji dolaze izvan zemalja Europske unije otvorilo se i na nedavno održanoj sjednici Gospodarsko-socijalnog vijeća, na kojoj su sindikalni predstavnici inzistirali da se raspravlja o migracijskoj politici, s tim da je na njihov položaj, radna prava i integraciju u društvo upozorio i dugogodišnji predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever.
“To nije pitanje zadovoljavanja potreba poslodavca za radnom snagom, nego i dio šire migracijske politike. Prije svega, trebalo bi utvrditi zbog čega se sve ljudi iseljavaju iz Hrvatske i pokušati naći način da ih se privuče da ostanu, a potom definirati kako postupati sa stranim radnicima. Što je s njihovim plaćama i drugim pravima, kako ih zaštititi od posredničkih agencija od kojih neke s njima trguju i postupaju kao sa stvarima”, izjavio je nedavno Sever koji smatra da su nam potrebne mjere koje će strancima osigurati primjeren tretman jer mnogi od njih nakon dolaska u zemlju ostaju i bez putovnica jer im poslodavci priopće da su oni za njih jamčili pa je i putovnica način na koji se za njih jamči.
Stižu stihijski
Prema njegovim riječima, događa se i da strani radnici dobivaju dozvole za neka deficitarna zanimanja te da u konačnici uopće to ne rade, a neki stranci u Hrvatskoj smješteni su u katastrofalnim uvjetima bez sanitarnog čvora, osobito kada je riječ o ženama. Ono od čega se strahuje jest i getoiziranje stranih radnika, ali i sukob među radnicima zbog toga što dobar dio domaćih zaposlenika smatra da im stranci ruše cijenu rada jer pristaju raditi po lošijim uvjetima. Uglavnom, stranci u Hrvatsku stižu stihijski i doista na jedan način poslodavci i država od njih imaju koristi, ali u zemlji kaosa takav priljev radne snage rezultira novim košmarom koji bi se prije ili poslije mogao obiti o glavu vladajućima, koji ionako već dugo guraju glavu u pijesak i samo u predizborne svrhe progovaraju o demografskoj politici koja je u Hrvatskoj samo mrtvo slovo na papiru. Budući da nema demografije, ima stranaca, a pitanje je koliko će se i oni zadržati u Hrvatskoj koja je uspjela rastjerati svoju radnu snagu i svoju mladež koja ovdje nije vidjela baš nikakvu perspektivu.