Ekspresno, preko noći, izvršena je promjena na zagrebačkom Kaptolu i novi zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša preuzeo je dužnost od Josipa Bozanića. Kardinal ostaje živjeti u svojoj kuriji, a Kutleša se iz Splita preselio u Zagreb i počeo raditi u prostorijama u kojima je punih dvadeset i pet godina radio Bozanić.
Ova se promjena na vrhu Zagrebačke biskupije očekivala, ali tek kada Bozanić navrši sedamdeset i pet godina, u ožujku sljedeće godine. Do tada su kardinal i koadjutor Kutleša trebali raditi zajedno, ali to se nije dogodilo. Sve se odvijalo brzo, uz puno nervoze, a iza kulisa na relaciji Vatikan – Zagreb bilo je burno. Bozanić je poslao poruku da se “zbog zdravlja” povlači, a Sveta Stolica je to jedva dočekala.
“Vatikanski čovjek”, Kutleša, tako je došao u Zagreb prije nego što je itko očekivao.
Vidno potresen
Onog časa kada je Nuncijatura u Zagrebu priopćila odluku Svete Stolice da Dražen Kutleša postaje koadjutor u Zagrebačkoj nadbiskupiji, u krugu oko kardinala Josipa Bozanića nastupilo je opsadno stanje. Šok je bio kod svih mnogo veći nego što se moglo zamisliti. Između dvadesetak kandidata, od kojih su neki bili bliski Bozaniću, papa je izabrao Dražena Kutlešu.
Bozanić je bio uvrijeđen, povrijeđen, pogotovo što je zamišljeno da on i Kutleša zajednički obavljaju najodgovorniju dužnost u Crkvi u Hrvata. Mirni i razumni Kutleša to je prihvatio, ali kardinal je smatrao da ne može “dijeliti” vlast s nekim drugim, pa makar i s onim tko će ga naslijediti. Da je papa izabrao nekog iz Bozanićeva kruga, to bi bilo nešto drugo. Ovako, odlučio je zatražiti odreknuće, a na papi je bilo da to prihvati ili ne. Papa Franjo to je mogao i ne prihvatiti, što bi značilo da Bozanić još uživa njegovo povjerenje, a to se nije dogodilo. Papa je prihvatio odreknuće i nakon toga je kardinal definitivno postao “bivši”.
“Bozanić je bio vidljivo potresen i nije u početku znao što učiniti. Nije bilo govora da se suprotstavi papinoj odluci, što nije bilo ni moguće.Njegovi ljudi su vršili pritisak na kardinala da ostane još godinu dana ‘šef’, barem na papiru, kako bi promjena vlasti bila lakša i kako bi se mogle posložiti karte da i njegovi bliski suradnici ostanu u igri s novim nadbiskupom”, kaže dobar poznavatelj prilika na Kaptolu.
Kutlešin dolazak nitko na Kaptolu nije shvaćao kao rutinsku promjenu jer je vrijeme da dugovječni nadbiskup ode u mirovinu. Svi su znali da će Kutleša donijeti val promjena i da su se okolnosti poklopile da bude vrlo brzo prihvaćen i omiljen. A to je značilo da će lakše provesti i kadrovske promjene, okružiti se suradnicima koje će sam birati. I doista, Kutleša ima povijesnu šansu uvjeriti Vatikan da je vrijeme da proglasi kardinala Alojzija Stepinca svetim. Samo on ima snagu papi i vatikanskom vrhu sugerirati da su se promijenile okolnosti i da je sada trenutak za odluku.
Kadrovske promjene
Ukrajinski rat sve je promijenio i papi Franji više nije prioritetni cilj da preko Beograda dođe do Moskve. Godinama je papa gasio požar na relaciji Katoličke crkve i Srpske pravoslavne crkve, lijepo govorio o bivšem patrijarhu i blokirao put za kanonizaciju Stepinca jer je smatrao da će odobrovoljiti vrh SPC-a. Bio mu je cilj da prvo dođe u Beograd, a nakon toga i u Moskvu. Stepinac je ostavljen po strani, nije bilo šanse da u Bozanićevu mandatu dođe do kanonizacije. To je stvorilo frustraciju i razočaranje na Kaptolu, što je rezultiralo i “hlađenjem” svećenika prema papi, pa Franjo nije bio omiljen kao njegovi prethodnici, Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. Ali, sada se sve mijenja. Papa je s užasom dočekao rusku intervenciju u Ukrajini koju su u Ruskoj pravoslavnoj crkvi svim srcem podržali. Znao je da više plan “od Beograda do Moskve” neće proći, ali neće biti realan ni kada rat u Ukrajini završi.
Kutleša ima šansu uvjeriti papu da još za života i dok je rimski biskup promijeni stav o Stepincu. To bi njegovu popularnost među hrvatskim vjernicima podiglo do nebesa i vrlo brzo bi i gorljivi zagovornici Bozanića zaboravili na njega. Papa očito nema još mnogo vremena za sve promjene koje je zamislio. Njegov kratki boravak u rimskoj bolnici Gemelli bio je mnogo ozbiljniji nego što se činilo. Vatikan se trudio prikazati da nije “ništa strašno”, ali sam papa je rekao da je pao u nesvijest i nakon izlaska komentirao: “Živ sam”. Na sreću, brzo se oporavio, ali godine čine svoje. Papa Franjo je svih ovih posljednjih godina nastojao izvršiti kadrovske promjene kako bi Crkvu pripremio za vrijeme nakon njega. Izabrao je nove kardinale, koji su na tragu njegovih stavova i razmišljanja i koji će sudjelovati na konklavi kada ovog pape više ne bude ili nakon što se odluči za mirovinu.
Duh promjena
Josip Bozanić kao kardinal može sudjelovati na konklavi ako ona bude u dogledno vrijeme. Kako u Vatikanu već postoje dvije struje, ona konzervativna koja je izgubila papinu podršku, a može se pretpostaviti da je Bozanić blizak toj struji, te papina struja, koja se smatra progresivnom u duhu današnjeg vremena, lako je pretpostaviti komu bi Bozanić dao glas. Ali to su samo nagađanja u ovom trenutku, bit će još mnogo dramatičnih događaja i u Crkvi i oko nje pa svako predviđanje o vremenu nakon Franje nije sada zahvalno. A ni o daljnjem napredovanju u Crkvi mladog, pedesetpetogodišnjeg Kutleše. Prije svega hoće li i kada će postati kardinal.
Mnogo je realnije, ali isto nezahvalno, predviđati što će sve Kutleša učiniti unutar Zagrebačke nadbiskupije. “Kaptolozi” se ne slažu u predviđanjima, jedni misle da će promjene ići sporo, polako, dok drugi tvrde da će ih Kutleša provesti brzo i učinkovito. Ujedno je i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije te će se na proljetnom skupu hrvatskih biskupa već osjetiti duh promjena. Prije svega vidjet ćemo hoće li biti “umireni” oni biskupi koji i dalje ne prihvaćaju nove vjetrove u Vatikanu, pa neće dobro primiti ni Kutlešine reforme. Novi zagrebački nadbiskup, kao i papa, socijalno je osjetljiv, želi skromnu Crkvu, bez privilegija visokom svećenstvu, ali smatra da pedofilske afere treba razotkriti, bez obzira na posljedice. I hrvatska Crkva toga ima, a pokazali su to slučaj iz Sotina i reakcije nadbiskupa Đure Hranića i biskupa Vlade Košića koje su u javnosti dočekane različito.
Nadbiskupa Kutlešu čeka izazovno vrijeme. S ovom vladom imat će dobru suradnju, možda i bolju nego što ju je imao Bozanić. Ako se vlast nakon izbora promijeni, možda će se opet čuti zahtjevi za reviziju Vatikanskih sporazuma. Kutleša će dočekati i novog papu i tko zna kakve promjene mogu slijediti i u vrhu Katoličke crkve.
Na dnevnom redu
Čeka ga izazov kako se postaviti prema “kaptolskim ljudima”, koji su u Crkvi u Hrvata utjecajni kao Rimska kurija. Morat će se brzo odrediti prema bivšim Bozanićevim ljudima, pohvatati sve niti, čuti sve vatikanske tajne. Iako je posljednjih godina živio u Istri, pa u Splitu, Kutleša dobro poznaje i prilike u Zagrebu, a već ga sada razni izvori dodatno informiraju. Poznajući njegov stil rada, vjerojatno će sve to proći bez potresa, barem prema javnosti. Mnogo se toga nakupilo za Bozanićeva vremena – afera s prebendarima, novac u Vatikanskoj banci na kardinalovo ime – i sve će to biti na dnevnom redu novog kaptolskog vodstva.
A uspije li Kutleša u nemogućem, da Stepinac bude proglašen kardinalom, otvoren mu je put da ga vjernici slave i obožavaju, kao nekada Franju Kuharića.