Bosna i Hercegovina za nekoliko će godina napuniti 150 godina kako se o njezinoj sudbini, pa tako i o sudbini njezinih naroda, odlučuje na raznim kongresima, konvencijama i okruglim stolovima. Još od Berlinskog kongresa 1878. o sudbini te države odlučuju velike sile, i to najčešće kako bi preko tog područja podmirili neke druge račune s drugih kriznih žarišta svijeta. Osmansku okupaciju na području BiH zamijenila je najprije austrougarska, a potom i srbijanska okupacija. U SFRJ BiH je na papiru uživala neki oblik autonomije, ali su se u stvarnosti sve važnije odluke donosile u Beogradu.
Noviji period samostalnosti prekinuo je brutalni građanski rat i srbijanska agresija na tu zemlju, a potom i de facto međunarodni protektorat. Danas je za BiH i njezine narode najveći problem činjenica da ne postoji ni kratkotrajni period u kojem su lokalni lideri donosili odluke o sudbini te države.
Dakle, ne postoji ogledni period neovisnog upravljanja na osnovi kojeg bi se mogla procijeniti budućnost te države. Sve što zasad imamo reakcije su nacionalnih predstavnika koji se bore za naklonost stranih predstavnika ili se bore protiv njih. Dakle, u svakoj dosadašnjoj jednadžbi stranci su bili nezaobilazan čimbenik.
Ispad i istup
Strani upravitelji, utjelovljeni u Uredu visokog predstavnika međunarodne zajednice, nekada su bili jamci stabilnosti i mira, ali u današnje vrijeme postali su jedan od najvećih utega napretku Bosne i Hercegovine. Za Srbe u BiH svako kontriranje državnim institucijama, državnim zakonima i općenito jačanju države predstavlja se, među ostalim, i kao otpor volji stranaca. Na neki čudan način prisutnost stranaca u BiH najviše odgovara upravo Srbima, a pogotovo Miloradu Dodiku.
On svaku svoju akciju, ispad i istup, predstavlja kao borbu za Republiku Srpsku koju stranci žele ukinuti u suradnji s političkim Sarajevom. Osnova njegove političke agende svih ovih godina upravo je Ured visokog predstavnika. Prema javnom narativu koji se njeguje u RS-u, Dodik je taj koji zaustavlja strance da ne preuzmu imovinu koja treba ostati u vlasništvu RS-a, Dodik je taj koji sprečava strance da zabrane Dan RS-a, Dodik je taj koji ne dopušta ukidanje MUP-a RS-a… Situacija je dosta jednostavna: kada ne bi bilo stranaca, što bi se dogodilo u BiH? Izbio bi rat, Srbi bi se odvojili?
Možda, ali ipak malo vjerojatno. Mnogo je vjerojatnije da bi se i Dodik i RS morali prilagoditi i početi mnogo ozbiljnije raditi jer bi u tom trenutku odgovornost bila na njima, a ne na strancima.
Marš Srba u BiH dok se kuha nešto opasnije: Jaka velesila ih naoružava oružjem koje nema nitko
Njihovi građani puno bi ih snažnije pritiskali da provode reforme, da se bave ekonomskim pitanjima i europskim putom države. Nedavni mimohod kadeta Vojske Srbije ulicama Prijedora teško bi se dogodio da nema sadašnjih tenzija RS-a prema Uredu visokog predstavnika. Vojsku Srbije na granici bi zaustavile vlasti RS-a. Ne bi bila potrebna reakcija državnih sigurnosnih agencija jer bi takvo paradiranje, kada ne bi bilo Ureda visokog predstavnika, najviše štetilo upravo Republici Srpskoj.
Preuzimanje odgovornosti
Ovako su nakon mimohoda u očima običnog naroda Dodik i Vučić narodni heroji koji prkose svemoćnom Zapadu. Budućnost BiH, odnosno pitanje secesije RS-a, maknut će se s dnevnog reda kada se prvi izabrani dužnosnici bosanskih Srba usprotive dosadašnjem javnom narativu o odcjepljenju i ujedinjenju sa Srbijom. A to će se dogoditi tek kada navedeni dužnosnici počnu preuzimati odgovornost za državne poslove. Sve dok je strani predstavnik prisutan na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni, oni će uvijek imati izgovor za nečinjenje, pozivat će se na posebne odnose sa Srbijom i prkositi svemoćnom Zapadu.
Postoji li u Srbiji i RS-u plan za sjedinjenje i razbijanje BiH? Svakako postoji želja. Ta želja na neki način pravda se odnosom međunarodne zajednice prema Kosovu pa se računi s Kosova žele naplatiti u BiH. No nitko ne zna kako to provesti pa sve ostaje na razini želje i povremenih provokacija. Svi čekaju neki sada već mitski trenutak na međunarodnoj sceni koji će prelomiti sadašnji status quo. Za jedne je to ruska pobjeda u Ukrajini, za druge pobjeda Trumpa na izborima u SAD-u… No dojam je kako svi čekaju neki signal s vrha. To čekanje ima i određena povijesna uporišta jer su se sve velike odluke na ovom području donosile nakon velikih kriza i ratova. Međunarodna zajednica konačno bi mogla promijeniti okolnosti donošenja odluka i pokrenuti reformske procese mimo ratnih događanja.
Koliko god je srpski separatizam poguban za budućnost BiH, toliko je i bošnjački unitarizam kočnica bilo kakvog napretka te države. Taj unitarizam često se skrivao upravo iza OHR-a i stranaca u državnim institucijama.
Bošnjački narativ
Zloporaba prisutnosti stranaca u državnim institucijama kako bi se provela bošnjačka politička volja naškodila je budućnosti te države gotovo kao i srpski separatizam. Od Daytona do danas stvorio se dojam da su stranci u institucijama BiH, sudovima i tužiteljstvu, rezervni bošnjački članovi. I zaista, u ključnim trenucima oni su uvijek slijedili bošnjačku politiku. Upravo su zbog toga bošnjački političari najveći zagovornici ostanka stranaca u institucijama BiH. Bošnjački je narativ kako ostanak stranaca ne smije doći u pitanje jer se na taj način čuvaju institucije države. Ustvari, preko stranaca bošnjačka politička elita nastoji iscrpiti druge narode i legalno provesti svoje unitarističke ciljeve. Sve dok su stranci prisutni u institucijama BiH, bošnjačke političke elite neće biti spremne za konstruktivne razgovore o budućnosti države i, što je još važnije, neće biti spremne na kompromise.
Treba otvoreno reći da je sadašnje državno uređenje potpuno disfunkcionalno te da ta država sa sadašnjim državnim ustrojem neće ući ni u EU ni u NATO. Nitko neće u članstvo primiti državu koja zbog disfunkcionalnosti donošenja odluka na državnoj razini može blokirati cijelu uniju ili savez. Također, malo je vjerojatno da će se u članstvo pustiti država čijom se polovicom upravlja iz Moskve.
Ono što sa sigurnošću možemo zaključiti jest da u budućnosti BiH očekuje nekoliko šokova koje će im prirediti međunarodna zajednica s ciljem pokušaja “otkočivanja” reformi i boljeg funkcioniranja državnog aparata. Ti šokovi mogu ići u smjeru konačnog ukidanja Ureda visokog predstavnika, a tu mjeru sadrže i preporuke EU-a, ili u smjeru značajnog državnog preuređenja koje bi značilo i dokidanje sadašnjeg oblika RS-a.
I Dom naroda državnog parlamenta odobrio proračun BiH za 2024.: Dodik se našao u problemima
Drastičan pritisak
Puno je vjerojatnije da će se u dogledno vrijeme rasformirati Ured visokog predstavnika te će se dati prilika domaćim političarima da neovisno o strancima pokušaju pronaći zajedničku budućnost zemlje. Ako u tome ne uspiju, uslijedit će drastičan pritisak koji u konačnici može dovesti i do potpunog preuređenja zemlje.
Zapad je svjestan kako je predugo odgađao rješenje problema u BiH. U međuvremenu su na ove prostore ušetale neke druge sile poput Rusije i Turske. U vrijeme globalnih sigurnosnih poremećaja nitko ne želi u srcu Europe državu iz koje se projiciraju prijetnje drugih globalnih igrača. Stoga će se bosanskohercegovačko pitanje ponovno vrlo brzo naći na dnevnom redu velikih europskih i svjetskih sila. Baš kao što se onog vrućeg ljeta 1878. na Berlinskom kongresu raspravljalo o budućnosti te zemlje, tako se i danas traži rješenje od gotovo istih aktera.
Dodik dobio neugodnu kritiku, baš su ga izribali: ‘Nećemo mirno promatrati, spremni smo na reakciju’