Kolinda Grabar Kitarović ovih dana ima puno posla. U New Yorku je upravo objavljeno da je postala supredsjednica Global Preparedness Monitoring Boarda (GPMB), neovisnog tijela zaduženog za pružanje sveobuhvatne procjene globalne spremnosti za hitne zdravstvene situacije. Radit će s bivšom ministricom zdravstva Bocvane Joy Phumaphi, a njezino imenovanje pozdravio je i glavni direktor Svjetske zdravstvene organizacije, dr. Tedros Adhanom Ghebreyesus, riječima: “Ona donosi veliko iskustvo u upravljanju i rješavanju nekih od najsloženijih svjetskih izazova.”
Bivša predsjednica tako, preko “velike bare”, analizira opasnosti od mogućih novih pandemija koje mogu ugroziti svijet.
Gotovo istodobno, Kolinda je nakon dugog vremena šutnje dala i intervju bivšem vrhunskom britanskom obavještajcu, Sir Richardu Dearloveu, u kojem je okrivila Rusiju za to što je izgubila izbore od Zorana Milanovića. Tek koji dan nakon toga reagirao je američki kongresnik Doug Lamborn pismom koje je uputio Andreju Plenkoviću i američkom državnom tajniku Antonyju Blinkenu, u kojem nije štedio ni Kolindu ni Milanovića, optuživši ih da su vodili i vode prorusku politiku.
Napad zdesna
Ovaj republikanac koji ima bazu u Coloradu dugo je u američkoj politici, bio je gorljivi protivnik Baracka Obame, a podržavao je Donalda Trumpa u pokušaju nametanja privremene zabrane ulaska u Ameriku za građane sedam većinski muslimanskih zemalja.
Nakon svega, logično se postavilo pitanje – kakve su političke ambicije bivše predsjednice nakon gotovo tri i pol godine apstinencije od visoke politike. “Neću se miješati u politiku predsjednika”, izjavljivala je Grabar Kitarović nakon gubitka izbora od Zorana Milanovića, a sada se umiješala. U intervjuu Britancima vratila se na vrijeme predsjedničkih izbora 2020. godine i okrivila Putina, s kojim je kao rijetko koji europski državnik, dok je bila na Pantovčaku, izuzetno dobro surađivala. Ako je “zbog Rusa” izgubila izbore, onda je logična pretpostavka da su ti isti Rusi, “Putinovi Rusi”, pomogli Milanoviću. I evo miješanja.
Onda je i čudan trenutak pisma američkog kongresnika da baš sada piše hrvatskom premijeru i moćnom Blinkenu i optužuje Kolindu, “pripadnicu HDZ-a”, što je povela visoko trgovinsko izaslanstvo na sastanak s Putinom u Rusiju, “s izraženom namjerom razvijanja bliže gospodarske suradnje u sektorima turizma, razvoja nekretnina i energije u korist balkanske nacije”. Očito, konzervativni kongresnik želi diskreditirati Kolindu, upravo u krugu američke administracije, koja je uvijek imala puno razumijevanja za njezinu karijeru, prije svega u NATO-u.
Ostaje ključno pitanje, pod pretpostavkom da bivšu predsjednicu više ne zadovoljava samo funkcija unutar Međunarodnog olimpijskog odbora, što su joj ambicije i jesu li one realne. Pa, idemo redom. Na međunarodnom planu želja Kolinde Grabar Kitarović da bude nasljednica Jensa Stoltenberga, glavnog tajnika NATO-a, nije uopće realna. Iako se nakon svih produžetaka bliži kraj norveškom diplomatu na čelu vojnog saveza, nikada i nije bilo realno da ga naslijedi bivša pomoćnica glavnog tajnika za javnu diplomaciju. Bilo zbog “posebnog odnosa” s Putinom koji je ostvarila pri kraju mandata ili zbog drugih stvari, isticanje njezina imena bilo je samo dio novinarskih nagađanja tko će zamijeniti Stoltenberga. Vojni krugovi, a prije svega moćnici u Americi koji drmaju i NATO-om, nisu zaboravili Kolindino komplimentiranje Putinu, a Stefanie Babst, koja je godinama bila na raznim rukovodećim pozicijama u NATO-u, napisala je da je navodno Kolinda o ruskom predsjedniku rekla: “Kakav je to suveren muškarac, tako galantan i pametan! I strašno šarmantan.”
Povjerljivi razgovori
Je li baš tako rekla, tko zna, ali je sigurno da je s Putinom imala dobar odnos. Otišla je u Soči, gdje ju je u listopadu 2017. u svojoj rezidenciji primio “ruski car”, a novinari su zabilježili nekoliko rundi povjerljivih razgovora, što inače nije običaj na susretima s Putinom. Dočekao ju je s velikim buketom cvijeća, a Kolinda ga je pozvala da posjeti Hrvatsku. Prije susreta s njim razgovarala je i s dugovječnim šefom ruske diplomacije Sergejem Lavrovom, a u Sočiju je u rezidenciji “Bočarov ručej” Putin naredio moćnom šefu ruske Sberbanke Hermanu Grefu da spašava Agrokor. I tako je i bilo.
Kolinda je, kao što su mediji opravdano tvrdili, “otvorila novi list u suradnji Hrvatske i Rusije”, ali očito u krivo vrijeme. Već je naveliko kuhalo između Putina i Zapada, a obavještajci su imali neke dokaze da se i ruski vojni stroj priprema “za nešto veliko”. Brzo će se vidjeti da je to agresija na Ukrajinu. Jednostavno, loš trenutak za “razvijanje odnosa” s Rusijom, u čemu su bili krajnje oprezni u prošlosti i Ivo Sanader i Ivo Josipović, dok je Stjepan Mesić s druge strane bio heroj za Ruse i Kineze.
Tako za najvišu poziciju u NATO-u Kolinda nije imala šanse. Ostaje, naravno, mogućnost da nasljednik ili nasljednica Jensa Stoltenberga uključi Kolindu u svoj tim jer joj se ne može osporiti iskustvo u NATO-u te poznavanje međunarodne politike, ali tu su opet ključni Amerikanci. Ova sadašnja administracija, može se pretpostaviti, nije joj sklona, a ako je suditi po reakciji kongresnika iz redova republikanaca, nisu ni oni. Sve to ukazuje na to da su joj šanse u Bruxellesu minimalne. Isto je i s Europskom unijom, jer bi morala na europske izbore najprije u Hrvatskoj, a tu će biti gužva zbog novca koji čeka buduće europske parlamentarce i dužnosnike u drugim institucijama Europe. Nije isključeno da Kolinda računa na neku poziciju u Ujedinjenim narodima, ali i onamo će teško doći ako je ne podrže Plenković i sadašnja vlast u Hrvatskoj.
Potpuni apsurd
Ostaje, naravno, i Hrvatska. Tu je već priča puno napetija, ako ne i zabavnija. Naravno da je potpuni apsurd da je Kolinda Grabar Kitarović izgubila izbore zbog miješanja Rusa, ta mantra može samo goditi uhu kojem zadrtom hadezeovcu koji nesretnog Zokija vidi kao produženu ruku Rusa na Balkanu. A kada je riječ o domaćoj sceni, ona je i puno manje glamurozna od međunarodne, ako se ne puca na sam vrh, dakle šefovsko mjesto u Banskim dvorima i na Pantovčaku.
Kolinda je bez sumnje situirana i njoj povratak u politiku ne treba isključivo radi novca. Plenković joj je ostavio i policijsku kućicu pred stanom u Bauerovoj ulici u Zagrebu, iako je davno trebala biti maknuta. Ima li policija neke tajne informacije o mogućoj ugrozi bivše predsjednice nikad nije rečeno, a 24-satno osiguranje i dalje čuva ulaz u kuću u koju Kolinda rijetko dolazi zbog brojnih putovanja.
Za povratak na Pantovčak bivša predsjednica nema nikakvu šansu. Milanović je vješto koketirao i s desnim korpusom na koji bi Kolinda mogla računati, a sada bi je lakše porazio nego 2020. godine. Kada bi htjela povratak na Pantovčak, Kolinda bi mogla biti nezavisna kandidatkinja, ali je u tom slučaju ne bi podržao nitko, najmanje HDZ. Građani koji slabo pamte i često zaboravljaju dali bi joj neku podršku, ali nedovoljnu da porazi Milanovića.
Ostaju Banski dvori, ali i tu je “gužva u šesnaestercu”. Bez podrške HDZ-a, bez stranke i bez dugotrajne pripreme koja uključuje i puno novca, san o premijerskoj funkciji ostaje prazna priča. Ipak, u svemu tome postoji jedna mogućnost, iako se sada čini kao teorija zavjere.
Ako Andrej Plenković nastavi europsku karijeru, prazno će biti mjesto predsjednika HDZ-a, koje otvara, naravno, i premijersku funkciju. Sadašnji potencijalni kandidati nisu toliko moćni da bi im mjesto u tom slučaju bilo zajamčeno pa Kolindin povratak u HDZ ne bi bio nemoguć. Zagrabila bi u desni korpus koji ionako u sadašnjem HDZ-u nema istaknutog prvaka, a to bi već bilo nešto. Teoretski, nije nemoguće da povede HDZ kao “jaka ličnost” koja bi stranci dala novi život.
Dobar život
I, naravno, ostaje najrealnija mogućnost Kolindina povratka u politiku, upravo ono što se sada događa zahvaljujući angažmanu u GPMB-u. Dobro zvuči, ide se u New York i na druge privlačne destinacije, dok su posao prazne priče koje ionako nitko ne sluša, a još manje provodi. Te međunarodne institucije idealno su mjesto za dobra primanja, atraktivan život, a namijenjene su bivšim političarima. Treba, naravno, imati i pravu strategiju kako se udomiti u njima, ali Kolinda je ispekla zanat.
Kada je Mesić predložio furioznom Sanaderu da je pošalje u Washington kao hrvatsku veleposlanicu, pohvatala je konce u diplomaciji. I bez znanja Jadranke Kosor koja je naslijedila Sanadera otišla na inicijativu Amerikanaca u NATO, gdje se bavila i Afganistanom, propalom i skupom misijom vojnog saveza koja je doživjela potpuni krah. Onda je navodno na nagovor bivšeg moćnika HDZ-a Milijana Brkića i uz blagoslov Tomice Karamarka krenula u pohod na Pantovčak, gdje je porazila Ivu Josipovića. Nevjerojatno, učinila je bezbroj pogrešaka, od kojih su mnoge jednostavno nezamislive, i pomogla Milanoviću da je porazi, s tim da se Plenković nije baš pretrgnuo u podršci.
Sada je opet na raskrižju, prihvatiti zapravo političku mirovinu i sitniš koji se nudi po svijetu ili krenuti u bitku svih bitaka, povratak u visoku politiku. Sljedeći mjeseci dat će konkretan odgovor.