Fra Janko upitao je Vicku da mu kaže je li im se ikada ukazao Isus. Vicka je odgovorila da jest sedam ili osam puta.
Dodala je da se u od toga tri puta ukazao kao maleno dijete: Toga se točno sjećam. Prvi put na prvom ukazanju, na Ivanjdan. Drugi put na Malu Gospu, prve godine ukazanja. A treći put na zadnju božićnu večer.
Fra Janko – To na ovu prošloga Božića?
Vicka – Jest, jest. Baš tada! Divno je izgledao. Ma to se ne da opisat! I Gospa je bila neobično radosna. Ko da si u nebu. I šta ću kazat!
Ostale pute kako vidjelica svjedoči Isus se ukazao kao odrastao. Samo jednom je bio kako kaže “potpuno čist”. Vidio se samo do pasa. Lice božansko, neopisivo…, a sve ostale pute kako svjedoči vidjelica Isus je izgledao: “Krvav, popljuvan, izranjen… strašno!” “Mi smo jednom svi udarili u plač kad smo ga vidili”, posvjedočila je Vicka.
Fra Janka je zanimalo i kako su vidioci znali da je to baš Isus, a Vicka je govorila da im je i Gospa to rekla. “Govorila nam je da je to njezin Sin, kako je on mnogo trpio, ali da je opet pobijedio, i da je ona tu samo da proslavi svoga Sina… Dosta nam je toga o tomu govorila.”
Vidjelica Vicka govori i kako baš nikad nisu imali ukazanje Isusa samog, bez Gospe već da je Ona uvijek bila s njim. A kako svjedoči vidjlica samo jednom im je Isus dao poruku, govorio s njima dok je sva ostala ukazanja, šutio.
Reka nam je: “Samo čvrsto vjerujte. Molite i ne bojte se, anđeli moji. I vi ćete pobijediti…”