Papa Franjo u srijedu je katehezu posvetio acediji, piše Dnevno.hr.
U nastavku prenosimo katehezu.
“Draga braćo i sestre, dobro jutro! Među svim kapitalnim porocima postoji i jedan koji se često šuti, o njemu se ne govori, možda i zbog imena koje je mnogima teško razumljivo: govorim o acediji. Zbog toga se u katalogu poroka pojam acedia često zamjenjuje drugim pojmom koji se mnogo češće koristi: lijenošću. U stvarnosti, lijenost je više posljedica nego uzrok”, započeo je.
Željko Pervan osupnut aktualnim trendom: ‘Što to ljudi rade, zašto prodaju zlo s rogovima?’
Nedostatak brige
“Kada osoba ostane neaktivna, indolentna, apatična, kažemo da je lijena. Ali, kako uči mudrost drevnih pustinjskih otaca, često je korijen ovog zla acedia, što doslovno s grčkog znači “nedostatak brige”. Acedia na grčkom znači “nedostatak brige” i jedan je od poroka”, dodao je i nastavio.
“Ovo je vrlo opasno iskušenje, nemojte se šaliti s tim. Tko padne žrtvom ovoga poroka, kao da ga je smrtna želja shrvala: sve mu se gadi; odnos s Bogom postaje dosadan; a također i presveta djela, ona koja su mu grijala srce, sada mu se čine potpuno beskorisna. Čovjek počinje žaliti za prohujalim vremenom i mladošću koja je nepovratno ostala iza njega”; kazao je.
Fra Ivan Pavić objašnjava što je istinsko obraćanje: Može li se bez muke u kraljevstvo Božje?
Podnevni demon
“Acedia je definirana kao “podnevni demon”: uhvati nas usred dana, kada je umor na vrhuncu, a sati koji nas očekuju izgledaju monotoni, nemogući za živjeti. U poznatom opisu, monah Evagrije predstavlja ovo iskušenje na sljedeći način: „Oko acedije neprestano je uprto u prozore i u mislima zamišlja posjetitelje […] Dok čita, acedija često zijeva i lako utone u san. Protrlja oči, protrlja ruke i, skinuvši pogled s knjige, popravi je na zidu; zatim, usmjerivši je natrag na knjigu, pročita još malo […]; Napokon, sagnuvši glavu, stavi knjigu pod nju i zaspi laganim snom, dok ga glad ne probudi i ne potakne ga da se brine za svoje potrebe”; Zaključno, “pripadnik ne izvršava marljivo Božje djelo””, pojasnio je.
“Suvremeni čitatelji u ovim opisima primjećuju nešto što i s psihološkog i s filozofskog gledišta jako podsjeća na bolest depresije. Uistinu, onima zahvaćenima acedijom život gubi smisao, molitva je dosadna, svaka bitka se čini besmislena. Ako smo u mladosti gajili strasti, sada nam se one čine nelogičnima, snovima koji nas nisu usrećili. Pa se zanesemo i rastresenost, nerazmišljanjem, čini se jedinim izlazom: čovjek bi želio biti ošamućen, imati potpuno prazan um… to je pomalo kao umiranje unaprijed. Ružan je ovaj porok, ružan je”, rekao je.