Djeca u Hrvatskoj sve su više pretila i to postaje ozbiljan problem. Prema nedavno objavljenim rezultatima istraživanja “Europska inicijativa praćenja debljine u djece, Hrvatska 2021./2022. (CroCOSI)” Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije, čija je voditeljica za Hrvatsku prof. dr. sc. Sanja Musić Milanović, vidljivo je kako u našoj zemlji 36,1 posto djece u dobi od 8 do 8,9 godina ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu.
Osim toga, zabilježene su i izražene spolne razlike. Tako je prekomjerna tjelesna masa i debljina češće zabilježena kod dječaka, tj. kod njih 38,5 % u odnosu na 33,7 % djevojčica. Porazno je što taj veliki javnozdravstveni problem i dalje raste.
“Ovi rezultati, u usporedbi s rezultatima prvih dvaju krugova istraživanja CroCOSI 2015./2016. i 2018./2019. u kojima je zabilježena prevalencija prekomjerne tjelesne mase i debljine među djecom iste dobi od 34,9 % te 35,0 % pokazuju nam da, baš kao ni druge europske zemlje, nismo na dobrom putu da ostvarimo cilj zaustavljanja porasta debljine među djecom.
Skromna uspješnost
Činjenica da svako treće dijete ima problem prekomjerne tjelesne mase ili debljine velik je javnozdravstveni izazov. Ta djeca imaju povećan rizik da u odrasloj dobi također imaju isti problem, a onda i veći rizik od oboljenja od drugih kroničnih nezaraznih bolesti, čime raste i očekivani teret za zdravstveni sustav”, rekla je Sanja Musić Milanović na predstavljanju rezultata.
S obzirom na to da je to zaista velik problem pred kojim se ne smiju zatvarati oči, porazgovarali smo s pedijatrom Milivojem Jovančevićem iz poliklinike Salvea. Zanimalo nas je koji su uzroci pretilosti i zašto se to događa djeci.
“Nažalost, uzroci pretilosti su brojni. Nasljeđe, tijek trudnoće, dojenje, životni stil obitelji, neodgovarajuća prehrana, manjak sna i tjelesne aktivnosti tek su neki od njih. Siromaštvo je također povezano s većom učestalošću debljine”, rekao je.
Dodao je kako je Hrvatska u prvih pet zemalja po učestalosti debljine među djecom. Tu su još Cipar, Grčka, Italija i Španjolska. Primarijus je istaknuo kako se može govoriti o mediteranskom paradoksu, s obzirom na to da su to zemlje za koje se smatra da imaju pretežno mediteransku, najzdraviju prehranu. Čini se da na to utječu ubrzani stil života i globalizacija brze prehrane. Da bi djeca bila u formi, trebali bismo poraditi na preventivi, odnosno povećanju fizičkih aktivnosti.
“Preventiva je neizmjerno važna i najučinkovitiji put u borbi protiv prekomjerne tjelesne mase i debljine. Uspješnost liječenja debljine, nažalost, skromna je i zahtijeva puno napora cijele djetetove obitelji. Manjak tjelesnih aktivnosti pridonosi nastanku debljine, no nije vodeći uzrok. Stalno naglašavamo da dijete ne može potrošiti onoliko kalorija koliko može pojesti”, naglasio je primarijus.
Iako u školama postoji tjelesni odgoj, zanimalo nas je je li to dovoljno ili je ipak premalo te bave li se djeca premalo nekim sportskim aktivnostima.
Primarijus Jovančević odgovorio je kako je manjak tjelesne aktivnosti očigledan i u suprotnosti s preporukama Svjetske zdravstvene organizacije.
“Ograničeni resursi za bavljenje sportsko-rekreativnim sadržajima, kao i neodgovarajuća urbanizacija, tj. manjak površina za aktivnosti na otvorenom pridonose ovom problemu”, rekao je.
Promjene u organima
Pretilost nikako nije dobra ni zdrava pa u dječjoj dobi zbog toga dolazi do bolesti bez vidljivih simptoma. Primarijus Jovančević rekao je kako se, nažalost, promjene na svim organima događaju i postaju očigledne u odrasloj dobi. Pomnim praćenjem već se u dječjoj dobi mogu zapaziti promjene na krvnim žilama, u jetrima, dolazi do povećanja krvnog tlaka, promjena na zglobovima i koži. U odrasloj dobi ubrzavaju se procesi starenja i povećava učestalost zloćudnih bolesti.
Ako se promijene životne navike i djeca smršave, u kasnijoj dobi ponovno može doći do pojave pretilosti. Istraživanja pokazuju da sklonost debljanju u većini slučajeva ostaje trajni problem, dakle nužno je pridržavati se zdravih životnih navika, a to su adekvatna prehrana, dovoljno kretanja i sna, i tako treba raditi doživotno.
Na pitanje dovodi li do pretilosti nedovoljna briga roditelja o zdravlju djece, tj. to što roditelji trče za novcem i na neki ih način nije briga što im djeca rade i što jedu, primarijus je odgovorio da bi ovako postavljeno pitanje značilo da postoji određena svjesna nebriga i zanemarivanje djeteta, no to nije tako. “Danas je roditeljstvo izloženo brojnim izazovima, mlade obitelji teško se nose s nametnutim društvenim i poslovnim standardima. Posljedica je manjak vremena za organiziranje prehrane, zajedničkih trenutaka, dovoljno odmora i smanjivanje stresa”, rekao je.
Do pretilosti dolazi i zbog svekolike dostupnosti namirnica s visokim sadržajem kalorija, primjerice slatkiša, grickalica, slatkih napitaka, brze hrane, nevjerojatne uspješnosti marketinga tih proizvoda i iznimne privlačnosti okusa koje one nude… Primarijus Jovančević ima i poruku za sve roditelje.
Kvalitetno druženje
“U obiteljskom okruženju na prvo mjesto treba postaviti najbolji interes djeteta, što znači osigurati što je potrebno za optimalan rast i razvoj. Treba se oduprijeti procesima koji ‘kradu’ vrijeme kvalitetnog druženja i onemogućavaju ostvarenje zdravih životnih stilova. Također treba pomno pratiti prve znakove povećane tjelesne mase i obratiti se liječniku za pomoć u rješavanju tog problema. Vrlo je praktična metoda određivanja omjera opsega struka (u cm, mjereno preko pupka) i visine (u cm). Ako je omjer 0,5 ili veći, treba se obratiti liječniku”, zaključio je Jovančević.
Prof. dr. sc. Darija Vranešić Bender, klinička nutricionistica, objasnila je kako bi trebao izgledati uravnotežen obrok.
“Tijekom djetinjstva dijete u prosjeku dobije oko 1,5-2 kg i naraste 5-7,5 cm godišnje, zbog čega je u tom životnom periodu ključno zadovoljiti potrebe za proteinima, koji su glavni građevni materijal organizma.
Za djecu iznad sedam godina preporučeni dnevni unos proteina iznosi 1,0 g/kg TM, što će se zadovoljiti konzumacijom 2-3 serviranja namirnica iz skupine meso i zamjene. Jedno serviranje označava oko 60 g mesa, 80 g ribe, 2 jaja ili pola šalice kuhanih mahunarki. Kao preporučeni izvori proteina izdvojeni su meso peradi, teletina, nemasna govedina i riba. Treba naglasiti da se konzumacija ribe preporučuje 2-3 puta tjedno, posebno plave ribe bogate omega-3 masnim kiselinama kao što su srdele, skuša, tuna ili losos. Također treba obratiti pozornost na adekvatan energetski unos. Za djecu u dobi od sedam do deset godina energetske potrebe iznose 70 kcal/kg tjelesne mase, dok se u dobi od jedanaest do četrnaest godina te potrebe smanjuju kod dječaka na 55 kcal/kg tjelesne mase, a kod djevojčica na 47 kcal/kg tjelesne mase”, rekla je Vranešić Bender.
Preporučena hrana
Smjernice za prehranu djece vrtićke dobi objavljene 2007. godine uključuju preporuke o udjelu zasićenih masti, jednostavnih šećera te prehrambenih vlakana u prehrani dojenčadi (6-12 mjeseci) i djece (1-6 godina). Osnovne prednosti novih prehrambenih standarda i jelovnika koji su velikim dijelom implementirani u vrtiće jesu da se prehrana temelji na cjelovitim žitaricama, sezonskom voću i povrću, u jelovnike se uvode nove vrste mahunarki, u skupini mesa prednost se daje mesu peradi, teletine i janjetine, u skupini mlijeka i mliječnih proizvoda naglasak je na fermentiranim mliječnim proizvodima te je određen minimalni udio mliječne masti za pojedinu dob, izvori masti bogati su nezasićenim, a siromašni zasićenim masnim kiselinama (maslinovo, bučino, repičino ulje), a kao namazi se koriste margarin i maslac, u pripremi jela koristi se svježe začinsko bilje, u smjernice su uključene i preporuke o adekvatnom unosu vode, veća je uključenost roditelja.
Zanimalo nas je je li krivnja u raznim marketinškim objavama u kojima se reklamira brza hrana i sve ono što je nezdravo.
Nutricionistica smatra da zabrinjavajući statistički podaci pokazuju kako četvrtina djece školske dobi provede više od četiri sata gledajući TV radnim danom, a 40 % djece provede više od četiri sata gledajući TV vikendom. Uz to, 20 % djece sjedi uz računalo više od tri sata dnevno.
Općenito, trend koji je vidljiv posljednjih deset godina jest da se vrijeme provedeno uz TV smanjuje na račun vremena provedenog pred ekranima pametnih telefona, računala i tableta. Upravo je vrijeme provedeno uz ekrane postalo intrigantna varijabla znanstvenicima koji se bave izučavanjem zdravstvenih pokazatelja kod djece.
Kobni ekrani
Pokazalo se da je dulje vrijeme provedeno uz različite ekrane povezano s nekvalitetnom prehranom, većim unosom energije i tzv. praznih kalorija, nedovoljnom razinom tjelesne aktivnosti, povećanom stopom pretilosti te smanjenom kvalitetom i trajanjem sna i povećanjem razine stresa u djece i adolescenata. Što je dulje vrijeme koje dijete provede uz ekran, to je veća konzumacija gaziranih pića, slatkiša i brze hrane.
“Pretilost je postala jedan od najvećih javnozdravstvenih problema, poglavito zato što predstavlja veliko troškovno opterećenje državnog budžeta za koje se kontinuirano traži rješenje. Ponekad se radi na prevenciji edukacijom o zdravoj prehrani putem kampanja koje promiču uravnoteženu prehranu i aktivan život, a ponekad su to restriktivne mjere poput posebnih poreza na proizvode bogate nutrijentima od javnozdravstvenog interesa, poglavito šećerom, zasićenim i transmastima i soli. Pretilost je, kao javnozdravstveni problem o kojem treba govoriti, prepoznala i poliklinika, stoga su pokrenuli multidisciplinarni program prevencije i liječenja debljine kod djece i mladeži, u čiju su provedbu, osim pedijatara i nutricionista, uključeni i drugi stručnjaci poput psihologa, endokrinologa i kineziologa. U programu, u različitim inicijalnim dijagnostičkim pregledima, a potom i uključivanjem u višemjesečne periodične sastanke u grupi podrške, sudjeluju i roditelji i djeca, čime se naglasak stavlja na tzv. lifestyle terapiju i proces mijenjaja životnih navika”, istaknula je Vranešić Bender.
Kako bi se pomoglo djeci u prihvaćanju zdrave prehrane, treba promijeniti svijest ljudi, a pritom i njihovih roditelja.
Edukacijski program
Nutricionistica smatra da se prehrambeni odgoj djeteta uglavnom kreira u okviru doma i obitelji. Djeca uče oponašajući roditelje, zato je pitanje prehrane djece zapravo pitanje obiteljskih navika i obiteljske dinamike, a onda i cijelog društva. Djecu treba uključiti u pripremu hrane jer će tako lakše prihvatiti nova jela. Roditelji nažalost često ne percipiraju problem debljine kod djece. Ulaskom u školu, prehrambeni odgoj i stjecanje znanja nastavljaju se u okviru kurikula i dodatnih programa koji se provode u školama, a škole su izvrsni poligoni za provedbu različitih edukacijskih programa.
“Jedan od takvih programa je Petica – igrom do zdravlja, koji je prihvaćen kao dio školskog kurikula, izrađen je na temelju znanstveno utemeljene metodologije, a provodi se u sklopu nastave nižih razreda osnovne škole te pruža brojne materijale za roditelje, nastavnike i djecu”, zaključila je Darija Vranešić Bender.
Škole se moraju pridržavati normativa. Prehrana djece školske dobi treba biti u skladu s normativima za prehranu učenika u osnovnim školama, gdje su propisane potrebne količine hranjivih tvari, raspored obroka te preporučene i manje preporučene namirnice iz pojedinih skupina namirnica za pojedine obroke. Stupanj implementacije ovih preporuka, standarda i normativa varira među školama i često ovisi o entuzijazmu pojedinaca u sustavu.