Sjećate li se kada ste morali učiti za pisanje testova, odgovaranje u školi ili polaganje ispita na fakultetu? Pokušajte se sjetiti na koji ste način učili i koliko je bilo informacija koje su se, u kratko vrijeme, trebale upamtiti. Nerijetko ste učili bez razumijevanja, pročitali i pokušali što brže zapamtiti kako biste prošli test ili ispit. Brzo ste naučili, a još brže zaboravili jer nije bilo povezivanja činjenica i razmišljanja.
Nažalost, i u današnje doba učenici još u velikoj mjeri uče na takav način. No postoji jedna suvremena metoda koja pomaže djeci, ali i odraslima u načinu učenja. Treba učiti tako da se povezuju činjenice jer na taj način stečeno znanje ostaje i ne zaboravlja se “brzinom svjetlosti”.
Takva metoda je Nikola Tesla centar (NTC) – Odjel Mense za darovite. NTC sustav učenja specijalizirani je program nastao iz želje da se djeca potaknu da u što većoj mjeri razviju svoje biološke potencijale. Preduvjet za ostvarenje ovog cilja je rana stimulacija djece odnosno stimulacija razvoja novih veza u mozgu. Osnivač NTC sustava učenja je dr. Ranko Rajović, osnivač Mense Srbije i šef Katedre za obrazovne neuroznanosti na Pedagoškom fakultetu u Kopru.
U Radoboju se okupljaju mali genijalci
Kako bi se djeci približili novi načini učenja, osnivaju se NTC kampovi, a jedan od njih nalazi se u Radoboju u Hrvatskom zagorju. NTC kamp omogućuje djeci upoznavanje svijeta oko sebe, unapređenje međusobne komunikacije, usvajanje znanja o prirodi i snalaženja u njoj, jačanje istraživačkog duha i fizičke vještine.
Taj sustav učenja program je aktivnosti koje su usmjerene na razvoj motoričkih i kognitivnih sposobnosti u predškolskoj i školskoj dobi djece. Riječ je o iznimno kvalitetnoj metodi, što je potvrdio i sam Rajović rekavši da pohvale i pozive na predstavljanje svog sustava dobiva iz cijele Europe. Radoboj je kao mjesto izabrao iz osobnih razloga jer mu je majka rodom iz Krapine.
“Ovdje sam često bio na praznicima, tako da sam odlučio na ovaj način dati nešto za Zagorje, otvoriti NTC centar, ovaj prvi kamp. Želja mi je da napravimo centar koji će raditi bez mene, da ovamo dolaze učenici i učitelji koji će potom stečeno znanje prenositi u školu iz koje dolaze. Inače, NTC kampovi se provode već desetak godina, a rezultati rada u kampovima na djeci se vide već za tri do četiri mjeseca. Kada odlazimo na konferencije gdje predstavljamo svoj rad, dobivamo mnogo pohvala i poziva, a sada ih već imamo iz dvadesetak država Europe. Ovo je nešto novo, a time želimo pokazati da je učenje napamet greška jer mozak tako ne može funkcionirati. Uvijek se postavljalo pitanje kako da se neke informacije nauče jer imamo mnogo načina kako da uključimo mozak, a NTC se bavi time kako da se aktiviraju duboke regije mozga koje se klasičnim učenjem u školi ne mogu pokrenuti”, rekao je Rajović.
Divergentno mišljenje
Dodao je da se ovakvim načinom povezuju medicina i pedagogija. Dr. Rajović je inače internist, neuroendokrinolog koji je, izučavajući mozak, uvidio da se puno korisnih otkrića ne upotrebljava u praksi, a posebice se ne koristi u školama i vrtićima.
“Jedno otkriće od prije 40 godina da su kontrasti jako važni u prvih mjesec dana za razvoj mozga bebe potaknulo me na istraživanje. S druge strane imamo to da roditelji kupe ružičastu i plavu sobu i dandanas. Za to je čak dodijeljena Nobelova nagrada. I onda sam shvatio da te lekcije još nema u knjigama iz fiziologije na medicini. A kada nema u našim knjigama, onda nema ni u knjigama iz psihologije i pedagogije. Kada se nešto novo otkrije u medicini, može proći 20, 30 godina dok ne dođe u praksu. Kad sam to sve promatrao, shvatio sam da puno tih otkrića nema praktičnu primjenu i počeo sam povezivati činjenice. Tako je nastao program Nikola Tesla centar (NTC). Zapravo sam počeo raditi s darovitima jer sam vidio da taj potencijal i inteligencija ne znače ništa ako ne postoji razvijeno divergentno mišljenje”, rekao je Rajović.
Objasnio je da kod inteligentne djece, ako nema divergentnog mišljenja i povezivanja informacija, to nije razvijen potencijal i to onda nije darovito dijete. Tada je shvatio da ni taj potencijal ne vrijedi ako nema neku potporu u okruženju. Tako je počeo NTC program, najprije kao radionica za darovite. Razvio se u Srbiji, Hrvatskoj i Sloveniji, a nakon toga su ga zvali učitelji iz mnogih škola da pomogne djeci. Tada je shvatio da treba pomoći svoj djeci, a ne samo darovitim učenicima.
NTC program koji je započeo zbog darovitih sada je našao primjenu i u školama i vrtićima čak i kod djece sa smetnjama u razvoju.
“Mi spremamo djecu za zanimanja koja danas ne postoje, a prioritet je da ih učimo da ne uče napamet. Nažalost, većina europskih država u školama uči djecu upravo takvom učenju, što znam iz iskustva jer radim diljem Europe. Djeca se, kada uče lekcije napamet, za mjesec dana više ne sjećaju tih podataka, a za godinu dana se uopće ne sjećaju da su to učili. Moramo ih učiti da misle jer to je škola budućnosti i samo tako ćemo uspjeti”, istaknuo je Rajović.
Spomenuo je kako se NTC metoda sastoji od tri dijela programa koja su ustvari jedna cjelina.
Razvoj mozga
Prvi dio je razvoj mozga. “Vidimo da nešto nije u redu s djecom. Naime, učitelji već godinama upozoravaju na činjenicu da je svaka nova generacija upisana u prvi razred osnovne škole malo slabija od prethodne. Već godinama stižu takvi izvještaji. Proveli smo anketu s pitanjima je li generacija koju su primili ista, bolja ili slabija od prethodnih. To je bilo pitanje za učitelje koji rade više od 10 godina. Više od 90 posto učitelja je odgovorilo da su upisana djeca slabija u svim promatranim kategorijama, a motorički znatno slabija. Mi o tome ne govorimo, a ne znam zašto. S druge strane, američka istraživanja od prije osam godina pokazala su da su tinejdžeri koji se nisu dovoljno kretali imali smanjene duboke regije mozga, a to su bazalne ganglije i to automatski znači smanjene kognitivne sposobnosti”, naglasio je doktor.
Zašto je smanjeno? Zato što nema kretanja. Zanimalo ga je kakve veze ima kretanje s razvojem mozga pa se upustio u daljnje istraživanje. U jednom gradskom vrtiću u Sloveniji kod djece uzrasta od četiri do pet godina, 60 posto njih nije moglo skočiti unatrag, a neka djeca su čak i pala ili iskoračila. Znamo da se mozak razvija kretanjem, ali njima nedostaju komponente za razvoj mozga. Što se onda može očekivati sutra u školi? Ono što je rekao – sve su slabiji rezultati i to učitelji vide.
“Ne mogu pisati, sjediti, nemaju koncentraciju, nema kontrole emocija, ne mogu pamtiti, računati… Naravno, ima djece koja iskaču po kvaliteti, ali onih prvih ima sve više. To znači da je problem nastao prije škole. Tako sam počeo istraživati zbog čega se to događa. Prije 20 godina djeca su bila više u dvorištu nego u stanu, a sada se to promijenilo. Najobičnija dječja igra formira mozak. Trebamo shvatiti zašto je igra važna. Trčanje, skakanje, skrivanje, penjanje… sve to razvija mozak, ali toga više nema”, istaknuo je.
Govorio je i o tome koji su još problemi kod djece u prvom razredu osnovne škole. Vidljivo je da više od 50 posto učenika ima ravna stopala. Rajović se zapitao kako sada to. Prije 30 godina bilo je pet do 10 posto učenika s ravnim stopalima. To je prvi znak da se djeca ne kreću. Zašto bi se podignuli svodovi stopala ako nema kretanja? Nekretanje je jedan od osnovnih razloga što su nam djeca kognitivno slabija. Nekada je bilo genetskih problema, ali danas svako drugo dijete upisano u prvi razred osnovne škole ima razvojne smetnje i to je već velik problem. Od ukupnog broja učenika prvih razreda više od 50 posto ima poremećaj fine motorike, a 90 posto ima pogrešno držanje tijela. Roditelji očekuju od učitelja da pomognu djeci, a nisu svjesni toga da je zapravo u njima problem jer djecu previše štite i ne dopuštaju im igru.
“Djeca prezaštićena dolaze u škole. Ne kreću se, previše gledaju televiziju i igraju igrice. Prva ‘institucija’ koja mora reagirati su roditelji, ali i vrtić koji mora malo popraviti greške”, rekao je Rajović.
U kampu u Radoboju djeca tijekom dana kroz igru propješače od 20 do 25 kilometara i to je dobro za njihov razvoj. Pritom se nitko ne umori, zabavljaju se, a ne gledaju ni televiziju niti igraju igrice na mobitel.
Rajović je istaknuo kako djeca u igri sve pobijede, i strah od odvajanja.
Razvoj sposobnosti
Drugi dio programa je razvoj sposobnosti za učenje. Što su veće asocijativne regije u mozgu, to je ta životna vrsta inteligentnija. Najveće regije ima čovjek s 30 posto. U tim regijama koje se moraju aktivirati, mislimo i učimo. No Rajović kaže da se one, nažalost, ne aktiviraju ako se uči napamet.
“Istraživao sam koje metode mogu aktivirati te regije. Mi u Europi kopiramo finski model. No deset godina upozoravam da to nije model za nas. Finski model je za Fince. Ako je najbolji model na svijetu onaj koji se koristi u Tajvanu i Singapuru, a oni koriste kineski model, ni to nije za nas nego za Kineze. Mi imamo fonetski jezik koji ne koristimo kako treba. Stalno čekamo neke druge modele, a imamo svoj. Imamo najfonetskiji jezik na svijetu i u tome je naša prednost. Doslovno naš jezik služi za aktivaciju tih asocijativnih regija u mozgu”, rekao je Rajović.
Objasnio je to na primjeru metode koja se koristi u vrtiću kada pitaju djecu: Koja životinja se krije u riječi pastir? Dijete kaže pas. A onda pitaju: Koja životinja se krije u riječi kompas? Dijete ponovno kaže pas. Onda slijedi pitanje: Koja životinja se krije u riječi klavir? Oni kažu: lav. A u: A mala vaza? E sad moraju misliti. Na ta pitanja odgovaraju djeca od tri, četiri godine. Pritom ne smiju ništa pisati. Onda malo razmišljaju pa kažu ponovno – lav. Znači da fiziološka zdrava djeca mogu pronaći te riječi. Nakon toga ide još veća razina: Koja opasna stvar se krije u jednom velikom instrumentu? Ili što se opasno krije u velikom instrumentu? Onda djeca razmišljaju koji je to veliki instrument i kažu – klavir, aha! To je lav!
“To je beskonačan način igre. Oni, dok se igraju, nauče ključne riječi”, rekao je.
Cilj je da djeca sama sastavljaju pitanja, to se naziva divergentno mišljenje, a to je darovitost. Ne može biti darovitosti bez divergentnog mišljenja. Bitno je da oni nauče misliti, jer kada misle, aktiviraju se tzv. crveni, odnosno asocijativni dijelovi mozga.
Povezivanje informacija
Nakon toga slijedi treći dio programa, a to je funkcionalno znanje i povezivanje informacija.
“U tome smo jako slabi. Cijela regija je ispod prosjeka Europe, a Europa je opet ispod prosjeka u odnosu na istočnu Aziju. Nažalost, nemamo razvijeno funkcionalno znanje kako bi to trebalo biti. Što će biti kada današnji tinejdžeri odrastu, kada budu imali 30 ili 40 godina? To se ne može naučiti sve dok se uči napamet. Moramo uključiti mozak, ali nam to funkcionalno znanje ide slabo”, istaknuo je.
Ponovno je izdvojio jedan primjer.
Pitanje za vrtićku djecu je: Što povezuje kornjaču i viteza? Oni razmišljaju i kažu – oklop. To je funkcionalno znanje.
“Trebamo uvesti nove modernije metode. Ne možemo doći do napretka ako stalno vrtimo jedno te isto. Treba ubaciti nova otkrića. Multidisciplinarno treba krenuti”, naglasio je.
Inače, kamp NTC-a u Radoboju je centar za Krapinsko-zagorsku županiju, djeluje dvije godine, a dolaze djeca iz cijele Hrvatske. Važno je istaknuti da su učitelji iz županije prošli edukaciju. Rajović je naglasio da će se možda još u tri, četiri grada u Hrvatskoj otvoriti takvi kampovi.
Program NTC provodi se u nekoliko europskih država, a počeo se širiti i izvan europskih granica. Provodi se u 17 država Europe, a akreditiran je od ministarstava obrazovanja u sedam država – Srbiji, Sloveniji, Hrvatskoj, Češkoj, Crnoj Gori, Makedoniji te Bosni i Hercegovini. U drugim državama poput Italije, Grčke, Švedske, Islanda, Mađarske, Rumunjske, Bugarske, Švicarske, Slovačke i Poljske provodi se u suradnji s obrazovnim institucijama.
Rajović je napomenuo kako u kamp dolaze i roditelji vidjeti što se događa i na koji način djeca uče.
“Puno je smijeha i igre. To je način razmišljanja koji se kod djece brzo razvija. Iako je Ministarstvo znanosti i obrazovanja verificiralo program, još se ne provodi u dovoljnoj mjeri u školama. Treba naglasiti da ovakvim načinom rada i učenja djeca dobivaju sigurnost, gube strah od odgovaranja i razvijaju empatiju”, zaključio je Rajović.